nekad i…
…sad!
Proći kraj ove fontane, a ne napiti se vode, bio je ovozemaljski, a mostarski grijeh.
A vode se napiti sa ove fontane je bilo ravno nekom drevnom ritualu.
Nagnut preko zida fontane, rukama zatvoriš mlazove sa lijeve i desne strane, koje dolaze iz one cijevi, da te ne uprskaju po licu, hvataš ustima onaj srednji mlaz koji je ostao, kvasiš usta, piješ, ma gutaš vodu, a ona klizi niz grlo.
Gasiš zeđ …
Još ako si sa jaranom, pa te on poprska, ti njega, smijeh i radost, cika i vriska i tako…
Meni najdraze bilo, poslije lopte iza Gimnazije, doći ovde i napiti se vode.
Koji gušt, koje zadovoljstvo, koja vremena …. neprocjenjivo !!!
(Deni)
