Retro-futurizam je „trend u kreativnoj umjetnosti koji pokazuje uticaj prikaza budućnosti nastalih prije otprilike 1960. godine“. Kombinujući staromodne “retro” stilove sa futurističkom tehnologijom, retro-futurizam istražuje teme napetosti između prošlosti i budućnosti, te između otuđujućih i osnažujućih efekata tehnologije. Prvenstveno se ogledao u umjetničkim kreacijama, ali se takođe uvukao u svijet mode, arhitekture, književnosti i filma. Riječ “retrofuturizam” skovao je Lloyd Dunn 1983. godine, prema umjetničkom časopisu Retrofuturism (1988-1993).
Retro-futurizam vs. futuristički-retro
Retro-futurizam uključuje dva preklapanja trenda koji se mogu sažeti kao budućnost viđena iz prošlosti i prošlost viđena iz budućnosti.
PRVI trend, sam retrofuturizam, direktno je inspirisan zamišljenom budućnošću koja je postojala u glavama kreativaca iz perioda prije 1960-ih koji su pokušavali da predvide budućnost, bilo u ozbiljnim projekcijama postojeće tehnologije ili u naučno-fantastičnim pričama. . Takve futurističke vizije su preuređene i ažurirane za sadašnjost, te nude nostalgičnu, suprotnu sliku onoga što je budućnost mogla biti, ali nije.
DRUGI trend je obrnut prvom: futuristički-retro. Počinje s retro privlačnošću starih stilova umjetnosti, odjeće itd., a zatim uključuje moderne ili futurističke tehnologije u njega, stvarajući pastirsku pitu od prošlih, sadašnjih i budućih elemenata. Uglavnom, oba trenda je teško razlikovati jer imaju zajednički doprinos sličnih vizija. Retro-futurizam tipa FIRST neizbježno je pod utjecajem naučne, tehnološke i društvene svijesti o sadašnjosti, dok futurističko-retro kreacije nikada nisu samo kopije njihovih nadahnuća prije 1960. godine. Umjesto toga, dat im je novi, ironični zaokret iz moderne perspektive. Oba retro-futuristička trenda sama po sebi ne odnose se na određeno vrijeme. Kada se za priču navede vremenski period, to može biti „šta ako“ sadašnjost sa jedinstvenom tehnologijom, neobična verzija budućnosti ili alternativna prošlost u kojoj su fiktivni ili projektovani izumi prošlosti zaista bili stvarni.
Nezadovoljstvo i nostalgija
Iako retrofuturizam, zbog različitih vremenskih perioda i futurističkih vizija na koje aludira, ne pruža jedinstvenu tematsku svrhu ili iskustvo, zajednička nit je nezadovoljstvo ili nelagoda sa sadašnjošću, kojoj retrofuturizam daje nostalgični kontrast. . Slična tema je i nezadovoljstvo samim modernim svijetom. Svijet brzog vazdušnog transporta, kompjutera i svemirskih stanica je (po svim prošlim standardima) „futuristički“; ipak potraga za alternativnim i možda obećavajućim budućnostima sugeriše osjećaj da se željena ili očekivana budućnost nije uspjela ostvariti.
Retro-futurizam sugeriše alternativni put, a osim čiste nostalgije, može djelovati i kao podsjetnik na starije, ali sada zaboravljene ideale. Retro-futurizam nije uvijek optimističan, a kada je njegov fokus u tmurnim periodima (npr. Drugi svjetski rat), može postati sumoran i distopijski. Stoga alternativna stvarnost izaziva prije strah, nego nadu.
RetroFuturism: The Tomorrow of Yesterday or The Past Rewritten? (design-engine.com)
Retrofuturizam – Pogled u budućnost
(tekst koji slijedi, i fotografije u cijelom prilopghu, objavljeni su na portalu klix.ba dana 6. marta 2023. godine)
Kako su ljudi u prošlom vijeku zamišljali budućnost: Urnebesne ilustracije viđenja savremenog svijeta
Čovječanstvo je oduvijek pokušavalo predvidjeti kako će izgledati budućnost, a ova kolekcija retro slika prikazuje zanimljiva predviđanja iz 1900-tih godina.
Dok neke od ilustracija podsjećaju na savremeni svijet, mnogi od njih izgledaju prilično urnebesno iz današnje perspektive.
Termin “retrofuturizam” je prvi put spomenut u knjizi iz 1960-ih pod naslovom “Retro-futurizam autora” T.R. Hinchliffe. U svom popularnijem obliku, futurizam je “rani optimizam koji se fokusirao na prošlost, ‘zlatno doba’ ranog dvadesetog stoljeća koje se nastavilo u svemirsko doba 1960-ih”.
Retrofuturizam se prije svega temelji na modernim, ali promjenjivim pojmovima budućnosti. Kao što Guffey primjećuje, retrofuturizam je skorašnji neologizam, ali se gradi na grozničavim vizijama futurista o svemirskim kolonijama s letećim automobilima, robotskim slugama i međuzvjezdanim putovanjima koja su tamo izložena. Dok su futuristi svoja obećanja uzimali zdravo za gotovo, retro-futurizam se pojavio kao skeptičnija reakcija na ove snove.
Svoj sadašnji oblik dobio je 1970-ih, u vrijeme kada se tehnologija brzo mijenjala. Od pojave personalnog računara do rođenja prve bebe iz epruvete, ovaj period karakteriše intenzivne i brze tehnološke promjene.
Ali mnogi u široj javnosti počeli su da se pitaju da li će primjenjena nauka postići svoje ranije obećanje da će se život neizbježno poboljšati kroz tehnološki napredak.
Nakon Vijetnamskog rata, uništavanja životne sredine i energetske krize, mnogi komentatori su počeli da preispituju prednosti primenjene nauke. Ali oni su se također čudili, ponekad sa strahopoštovanjem, ponekad u zbunjenosti, naučnom pozitivizmu koji su iskazivale ranije generacije.
Retrofuturizam se “provukao u akademsku i popularnu kulturu 1960-ih i 1970-ih”, utječući na Ratove zvijezda Georgea Lucasa i slike pop umjetnika Kennyja Scharfa.
Istražujući optimistički futurizam ranog dvadesetog stoljeća, historičari Joe Corn i Brian Horrigan podsjećaju nas da je retrofuturizam “historija ideje, ili sistema ideja, ideologija. Budućnost, naravno, ne postoji osim kao čin vjerovanja ili mašte.”
Retrofuturizam uključuje dva preklapajuća trenda koji se mogu sažeti kao budućnost viđena iz prošlosti i prošlost viđena iz budućnosti.
Prvi trend, sam retrofuturizam, direktno je inspirisan zamišljenom budućnošću koja je postojala u glavama pisaca, umjetnika i filmskih stvaralaca u periodu prije 1960. godina koji su pokušavali da predvide budućnost, bilo u ozbiljnim projekcijama postojeće tehnologije ili u naučnofantastičnim romanima i pričama.
Takve futurističke vizije su preuređene i ažurirane za sadašnjost, te nude nostalgičnu, suprotnu sliku onoga što je budućnost mogla biti, ali nije.
Drugi trend je obrnut prvom, futuristički retro. Počinje sa retro privlačnošću starih stilova umjetnosti, odjeće, običaja, a zatim na nju kalemi moderne ili futurističke tehnologije, stvarajući spoj prošlih, sadašnjih i budućih elemenata.
Steampunk, termin koji se odnosi i na retroprojekciju futurističke tehnologije u alternativno viktorijansko doba, i na primjenu neoviktorijanskih stilova na modernu tehnologiju, vrlo je uspješna verzija ovog drugog trenda.
(klix)
(spagos)