U listu “Vreme” od 8. oktobra 1934. godine objavljen je tekst o svečanom otvorenju Radnikog doma u Mostaru:
“ Na najsvečaniji način osvećen je Radnički dom u Mostaru. Osvećenju je prisustvovalo i radničko društvo “Proleter” iz Sarajeva sa kompletnom muzikom i pevačkom i diletantskom sekcijom, koja je posle osvećenja doma uveče priredila uspelu zabavu”
(osvećenje – svećano otvorenje, diletanti – amateri, op.prir.)
O Radničkom domu je u knjizi Mostarski leksikon pisao Tibor Vrančić:
Radnički dom.
Južno od zgrade stare općine, na uglu Glavne i Hasanagića ulice, nekada se nalazio Radnički dom, objekt s velikom salom i baštom. Iz knjiga Karla Drage Miletića saznajemo da je 1895. g. zgradu kupio Miho Doder, sin pokojnog Gjure. Vremenom je u zgradi otvorena radionica za izradu aluminijskog posuđa. Nakon smrti Mihe zgrada se 1927. g. preuređuje za nove vlasnike Ahmeta i Šefku Komadinu. Nedugo nakon toga, 1933. g. zgradu je otkupila Radnička komora iz Sarajeva i ubrzo je pod nazivom Radnički dom postala centar okupljanja radništva Mostara. U sali zgrade davale su se filmske i kazališne predstave. U godinama prije rata iz devedesetih, u zgradi je bilo smješteno Općinsko vijeće saveza sondikata, a sala je pored potreba Sindikalnog vijeća korištena i za konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda, za održavanje različitih seminara, simpozija i sličnih manifestacija. Jedno vrijeme, nakon rata, u prizemlju zgrade bila je smještena uprava fudbalskog kluba Velež.
(iz knjige “Mostarski leksikon, Tbor Vrančić, 2020.
prilog: fotografije Radnički dom, 1950-tih Anton Zimolo, Muzej Hercegovine, 1979. list Sloboda, i 2022. AbrašMedia
priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago
(NovaSloboda.ba)