U časopisu “Narodni Listy” od 1912. godine objavljen je interesantan tekst autora Richarda Havelke o atmosferi u objektu koji je nosio naziv “Kafana i brijač”:
“Ulazimo u malu, skučenu prostoriju sa niskim stropom. U jednom ćošku je peć, u drugom grubo istesan stol i klupa. Ako se bojiš da će klupa pasti s tobom, niko ti ne brani da zauzmeš mjesto na podu. U svakom slučaju (slučajno su nas poslali u jednu od boljih kafana), odaja ima drveni pod.
Nije potrebno obavijestiti “kafedžiju” da želite “crnu kafu”. Osim cigarete ništa neće nedostajati. Ili možda? Vidi! Jeste li iznenađeni zdjelicom vode i sapuna u rukama osoblja kafane? Vjerovatno niste dobro primijetili natpis iznad ulaza. “Kafana i brijač” moglo je se pročitati.
Vidim vam na licu da vam ova kombinacija kafane i brijačnice djeluje malo previše i nimalo estetski. Ali — morate se pomiriti s tim. Uostalom, uvjeravaju vas da će, čim ošiša i obrije tamnoputog čovjeka koji se smjestio na visokom kamenu kraj praga, kafedžija propisno obrisati ruke ne samo o krpu, već i o veliki prošireni dio njegovih hlača. Kafa zbog toga neće ni na koji način trpjeti na svojoj uistinu izvrsnoj kvaliteti.”
tekst: Richard Havelka, “Narodni listy”,1912…
tuš crtež: “Kafedžija u mostarskoj kafani”, Stefan Jager
akvarel: Bosanski brico, Carl Goebel, Zoran Tarade
priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago
(NovaSloboda.ba)