Nastavljamo s fotografijama iz Monografije Mostar u izdanju knjižare Mutevelić. Godine 2004 izdali su reprint izdanja iz 1982, što znači da su fotografije nastale u periodu 1970-ih do 1982.
Stari most.
“Kad je sultan Mehmed II. Osvajač (1450. – 1481.), poznat kao Mehmed kan, 1466. ili nešto kasnije, osvojio trg Mostovska tvrđava, što na turskom glasi küprü hisar (grad ćuprija ili grad s mostom), naredio je da se uzvodno uz Neretvu, na oko osam do deset metara od mjesta gdje će kasnije biti sagrađen Stari most u današnjem obliku, sagradi drvena ćuprija na lance, ali s mnogo čvršćim stegnom. Ćupriju su u početku štitile posade koje su bile smještene u dvije zatečene tvrđave uz stari Hercegov drveni most na lance. Stanovnici Mostara uputili su sultanu Sulejmanu kanu molbu da im sagradi čvršću ćupriju za prelazak. Sultan je molbu uslišio i već u ljeto 1565. izdao prvu naredbu o gradnji ćuprije od čvrstog materijala na mjestu gdje se nalazi drvena ćuprija na lance sultana Mehmeda kana, poznate pod nazivom Čekrk (vitlo ili lanac u širem značenju). Za nadzornika gradnje imenovao je poznatog hercegovačkog prvaka Mehmed-bega Opukovića, poznatijeg kao Karađoz-beg, a za projektanta i graditelja Hajredina (turski Hayreddin), najboljeg učenika čuvenog neimara Sinana, graditelja ćuprije Mehmed-paše Sokolovića na Drini. Mimar Hajredin opredijelio se za položaj ćuprije između dva uzvišenja na kojemu su bile kule sultana Sulejmana kana, osam do deset metara niže nizvodno, gdje je Neretva uža i dublja. Pripreme za gradnju ćuprije otpočele su krajem 1565., a na klesanju kamena su radili imotski kamenoklesari.
Hajredin most napravi s jednim lukom u preciznom polukrugu, s jedne stijene na drugu. Raspon luka je 28,60 metara, a visina u zavisnosti od vodostaja, od 20 do 21 metar. Za gradnju je korišten kamen tenelija, odnosno miljevina, pronađen u blizini Mostara, u kamenolomu Mukoša. Svaki kamen posebno je obrađen, krajevi mosta se naslanjaju na kose, kamene upornjake. Gradnja mosta završena je 1566. godine. Čitava konstrukcija opstala je tek kada su temelji mosta ukopani u dvije kule s obje strane rijeke. Prema nekim izvorima, građen je sedam godina, prema drugima devet ili jedanaest godina, a kako stoji u papirima u carskoj arhivi, gradnja je završena u samo jednoj godini, u razdoblju smirena i ujednačenog vodostaja. Kao svjedoci gradnje novog Starog mosta koje je trajalo pune dvije godine, skeptični smo da je bilo moguće uz ondašnju tehniku most izgraditi u jednoj godini. U pričama ostade upamćeno da je oplata s konstrukcije mosta skinuta samo kratko vrijeme prije nego što je do Mostara stigla vijest da je onaj tko je naručio njegovu izgradnju, sultan Sulejman, preselio na drugi svijet. Zvanično ime mosta bilo je Ćuprija sultana Sulejmana kana. Iz povijesnih spisa vidljivo je da se most zvao i Velika ćuprija sve do izgradnje mosta na Musali, kada su ga počeli zvati starim kako bi ga razlikovali od novoizgrađenog. U zadnjem ratu Stari je most granatiranjem HVO snaga srušen 9. studenog 1993., da bi 2004. g. pušten u funkciju novoizgrađeni.”
Tekst je objavljen u knjizi Mostaski leksikon, autor Tibor Vrančić
fotografiju priredio Armin Džabirov
Monografija Mostar i knjiga Mostarski leksikon mogu se kupiti u knjižari Mutevelić u Mostaru.
(cidom)