20 jula. 2014. godine, naša Emica rahmetli napisa ovaj tekst.
“Sjedila dva prijatelja u hladu košćele nadomak Staroga mosta i vodili otprilike slijedeći razgovor:
„Ja bih zabranio da se po ovim radnjicama prodaju ikakvi suveniri osim onih na kojima je Stari most i Kujundžiluk” reče prvi.
„I ti ga pretjeruješ,ne može se živjeti samo od Staroga mosta”, odgovori mu drugi.
Može ! Evo ja živim gotovo četrdeset godina, crk'o bi da ga ne vidim svaki dan”.
Završi taj svoju priču i uze fildžan kafe u ruku.
Eto to je ljubav i Mostar kakav svi volimo.”
(Aid)