Mostaru 1890. – 1891. godine – Vatrogasci, Fatime kadun džamija i konzulat Velike Britanije

11 Vatrogasno društvo Mostar osnovano je na konstituirajućoj sjednici 25. augusta 1885. godine. Tek 1901. godine izgrađena je Vatrogasna kula u Novoj (danas Braće Brkića) ulici, a 1914. godine je uvedena i električna sirena, jer su ispočetka izbijanje požara po gradu najavljivali pucnjevi topova s Tabije, da bi se kasnije topovi premjestili na brdo Hum. Međutim pucnji iz topova s Huma nisu Dobrovoljnom vatrogasnom društvu ništa govorili o lokaciji na kojoj je izbio požar u gradu.

Fatime kadun džamija. Bila je to jedna od dvije mostarske džamije s četvrtastom kamenom munarom, a koje danas više nema, a nalazila se na uglu Glavne ulice i Kazazića sokaka, blizu zgrade Dječje biblioteke. Danas se na tom mjestu nalazi malo parkiralište za automobile i ni po čemu se ne zna da je nekada tu bila bogomolja. Prema istraživanjima Hivzije Hasandedića, džamija je zadužbina Fatime Šarić, jedine koja je bila žena legator-vakif u Mostaru koja je sagradila džamiji, iste one dobrotvorke koja je sagradila Sahat-kulu u Brankovcu, kao i mekteb. Inače Fatima je bila žena (hanuma) Ibrahim-age Šarića, onog istog koji je dao sagraditi Šarića džamiju. Fatime kadun džamija izgrađena je prije 1620. godine, a neki su je nazivali i Kazazića džamija – po Kazazićima, koji su u ovom vakufu vršili neke značajnije vjerske funkcije. O izgradnji džamije Fatime kadun čak je i pjesma spjevana. O tome ko je bila Fatima kadun, postoje neslaganja među istoričarima. Prema podacima koje iznose Ahmet Kurt i Hatidža Čar-Drnda, džamija je sagrađena između 1560. i 1580 godine, a sagradila ju je Fatima, kćerka hadži Mehmed-bega, pretpostavlja se da je ona bila kćerka Karađozbega, napoznatijeg mostarskog vakifa. Džamija je prema poznatim podacima srušena u ljeto 1947. g. U novije vrijeme planirana je obnova ove džamije, ali je zbog nastalih problema imovinske prirode projekt obnove je zastao.

Konzulat Velike Britanije u Mostaru, prije dolaska Austrougarske, bio je u kući na Carini, a koja je bila u vlasništvu mostarskog trgovca i predsjednika Srpske pravoslavne opštine Jefte Bjelobrka. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije u zgradi je bila smještena bakteriološka stanica.

Otvaranje konzulata i konzularnih agencija u Hercegovini nastaje zbog nastojanja evropskih zemalja, prije svega Francuske, Austrije, Engleske i Italije s jedne i Rusije s druge strane, za prestiž na istoku Evrope. Osim ovog, u Mostaru se djelovali konzulati Austrije, Francuske i Rusije.

“Centar za informaciju u dokumentaciju Mostar – Cidom” i facebook grupa “Bosna i Hercegovina- fotoenciklopedija” došli su u posjed vrlo vrijednih fotografija grada Mostara iz 1890. – 1891. godine.

U narednom periodu ćemo krenuti u poglede na grad Mostar iz tog perioda, uz kratke osvrte na objekte koji se vide na slici, a služeći se našom dosadašnje prikupljenom dokumentacijom i literaturom.

Na osnovu stanja, postojanja ili nepostojanja nekih objekata, sa sigurnošću se može utvrditi da se radi o zimskom periodu između 1890. i 1891. godine.

Radi se o četiri fotografije – panorame koje prikazuju Mostar, pretežno na lijevoj obali rijeke Neretve, počevši sa sjevera, od Sjevernog logora, pa do juga i naselja Luka, s tim da se donja tačka ove mahale, Šarića džamija, ne vidi na ovim fotografijama.

Na ove četiri fotografije pogled smo zaustavili na 33 objekta ili područja, i uz zaokruženi pogled na slici, dali kratki opis onoga što se vidi na fotografiji.

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

(Džabirov, Vrančić, Špago)

Komentariši