Lira, oko 1910.
(tekst koji slijedi objavljen je 29. marta 2022.godine na facebook stranici, autor Ahmet Kurt)
Zahvaljujući mediteranskoj klimi na području Mostara, još prije nastanka grada, gajila se vinova loza pa je vjerovatno i tada bilo problema sa alkoholizmom. Poslije dolaska Osmanskog carstva, uprkos kur’anskoj zabrani prodaje i konzumiranja alkohola, vinom i rakijom su trgovali poneki muslimani. Tako su 1633. godine imam i džematlije iz Fatime kadun mahale (danas područje oko Dječje biblioteke na Carini) zahtijevali da se zabrani “nekim samo po imenu muslimanima da sa strane donose rakiju i vino u mahalu i prodaju ih”.
Mostar, grad na periferiji Carstva, prvo osmanskog, pa onda austrougarskog, na nemirnim granicama koje su se stoljećima uvijale i povijale, bio je uvijek pun vojske. Dolaskom Austro-Ugarske 1878. godine dolazi do otvaranja velikog broja gostionica i točionica pića, tako da je, u prosjeku, na svakih 177 stanovnika Mostara dolazilo jedno mjesto gdje se točio alkohol! Naime tih godina Mostar je imao 21.123 stanovnika, od kojih je 4.731 bilo aktivnih vojnih lica, što iznosi 22%, ili svaki peti stanovnik grada!
Godine 1900. u Mostaru je bilo registrovano 119 firmi koje su držale gostionice. Od toga broja bilo je 69 pravoslavnih vlasnika, 33 rimokatoličkih i 17 stranaca, koji su došli u Mostar iz drugih dijelova austrougarskog carstva. Ovi vješti gostioničari su se brzo obogatili, a oni i njihovi potomci su postali tzv. “gradska boržoazija” koja pravi brojne vile, prvo u Dolnjoj ulici (danas Lacina) sjeverno od hotel “Neretve”, a kasnije u ulicama koje se račvaju od trga Rondo. Spisak ovih gostioničara je na kraju teksta.
Za vrijeme monarhističke Jugoslavije Mostar je nastavio biti garnizonski grad sa četiri vojna logora. U tom periodu sve tri konfesionalne grupe su imale antialkoholičarska udruženja, a muslimani čak dva; “Svijest”, osnovano 1922. i “Budućnost”, osnovano 1927. godine. Alkoholizam je bio i posljedica osiromašenja muslimanskih stanovnika Mostara između dva svjetska rata, što je uzrokovano agrarnom reformom Kraljevine SHS/Jugoslavije kojom je oduzeto zemljište muslimanskim vlasnicima.
Konzumiranje alkohola dostiže vrhunac između 1950. i 1980. godine. Kao dječak, krajem 1950-ih godina, gledao sam tužne prizore pred „Đurinom gostionicom“ na Carini kako supruge na dan isplate plata do kasno u noć čekaju svoje pijane muževe da izađu iz gostionice kako bi ih odvukle kućama, nadajući se da nisu propili baš cijelu platu. Tih godina skoro svaka šira mostarska porodica imala je nekog člana koji je imao znatne probleme sa alkoholizmom. Uzrok alkoholizmu svakako je ležao i u velikim migracijama iz sela u grad i promjenama socijalnog okruženja. Od 1961. do 1981. godine u našoj zemlji postotak poljoprivrednog stanovništva spao je sa 50,2 na samo 16,6%.
Tzv. društvene prostorije raznih preduzeća i sportskih društava nisu plaćale porez, pa je alkohol na tim mjestima bio daleko jeftiniji. U tim udruženjima uz stare pijanice nastajale su nove generacije alkoholičara. Evo nekih od tih zloglasnih mjesta – društvenih prostorija – koje su unesrećile mnoge mostarske porodice: Radnički dom, Rudnik, Boksit, Vozači, Lokomotiva, Savez boraca, Kuglana, Dom JNA, Lovac, Abrašević, Vranica, Dom omladine Rondo, Pozorište, Sokolov hotel, Gradski stadion i mnogi drugi.
(na slici zloglasna gostionica Lira oko 1910. godine, slikana iz Carinskog harema)
Gostioničari/Gastwirthe u Mostaru, 1900. godine.
Prema Trgovačkom zakonu od 7. juna 1883. godine morale su biti sudski protokolisane sve firme koje su plaćale najmanje 6 forinti poreza na čistu dobit. Evo vlasnika mostarskih gostionica te godine.
1. Arapuša Ruža
2. Babić Jovo
3. Bevanda Pero
4. Bilić Ilija
5. Bilić Luka
6. Bokšić Stojan
7. Brkljača Pero
8. Butigan Ante
9. Cerić Šimun
10. Cigić Iva
11. Čalić Šćepa
12. Černj Marie, hotel Abazia
13. Čolić Đorđe
14. Čorić Ilija
15. Čorić Luko
16. Čule Martin
17. Čule Martin
18. Čuže Grga
19. Ćosić Tomo
20. Ćuić Risto
21. Drežnjak Jozo
22. Đurić Jovo
23. Engel Fany
24. Fried Katharina
25. Gašparac Maria
26. Gatalo Ignjat
27. Goldberger Samuel, Željeznička stanica
28. Golubović Šćepan
29. Grabovac Nikola
30. Hlavička Wenzel
31. Ivanišević Špiro
32. Jelić Jovo
33. Jeremić Jovo
34. Jeremić Risto
35. Jurković Mate
36. Katić Marko
37. Katić Trifko
38. Katušić Andrija
39. Komljenović Petar
40. Kostić Sofia
41. Kovač Ana
42. Kovač Mitar
43. Kovačević Đorđe i Jefto
44. Kovačević Vaso
45. Kramer Georg, Gradska banja
46. Krzman Jevrem
47. Krzman Trifko
48. Kulić Pero
49. Kurtaga Petar
50. Kurtaga Šćepan
51. Kurtež Risto
52. Kurtović Ana
53. Laka Amalia
54. Lazarević Nikola
55. Lažetić Risto
56. Lovrić Jakov
57. Ludwig Ema
58. Ljubenko Ana
59. Mandić Mićo
60. Mandrapa Mara
61. Marinović Marko
62. Markić Kata
63. Mavrak Mitra
64. Merdžo Blaž
65. Merdžo Mijat
66. Mičić Jovo
67. Miljević Risto
68. Mirčeta Frane
69. Neić Milutin
70. Neić Špiro
71. Nerber Ludvig, kantina Južni logor
72. Njunjić Jovo i Đorđe
73. Oborina Velimir
74. Oreč Franjo
75. Ožegović Spasoje
76. Pavić Risto
77. Pavlović Anton
78. Pavlović Jeftan
79. Petković Miho, kantina Sjeverni logor
80. Petrić Risto
81. Pičeta Boško
82. Pičeta Nikola
83. Pinjuh Grga
84. Pižinica Nasta
85. Pjanić Jovo
86. Puch Richard, hotel Neretva
87. Puža Nikola
88. Radulović Risto i Milan
89. Radulović Vaso
90. Schmitzerle Maria
91. Selenher Georg
92. Skobo Risto
93. Skočajić Todor
94. Slišković Joan
95. Soldo Kosta
96. Spremo Simo
97. Spužević Mate
98. Stanger Julius, preko puta Željezničke stanice
99. Steinbeck Rudolf
100. Stojčić Nikola, Pečina, Kujundžiluk
101. Šain Mato
102. Šarić Ivan
103. Šišić Soka
104. Škoro Jeftan
105. Škoro Jovo
106. Šunjić Bariša
107. Teletina Stanko
108. Tuta Jovo
109. Vasilj Pero
110. Vasilj Pero
111. Vicau Mara
112. Vlačić Risto
113. Vujnović Jozo
114. Vujnović Mile
115. Vulić Jovo
116. Zec Nikola
117. Zelenika Blaž
118. Zovko Jozo
119. Zurovac Spasoje
(Facebook /Ahmet Kurt/20220329)