Šetnja kroz Mostar i njegovu historiju – Alkoholizam

Lira, oko 1910.

(tekst koji slijedi objavljen je 29. marta 2022.godine na facebook stranici, autor Ahmet Kurt)

Zahvaljujući mediteranskoj klimi na području Mostara, još prije nastanka grada, gajila se vinova loza pa je vjerovatno i tada bilo problema sa alkoholizmom. Poslije dolaska Osmanskog carstva, uprkos kur’anskoj zabrani prodaje i konzumiranja alkohola, vinom i rakijom su trgovali poneki muslimani. Tako su 1633. godine imam i džematlije iz Fatime kadun mahale (danas područje oko Dječje biblioteke na Carini) zahtijevali da se zabrani “nekim samo po imenu muslimanima da sa strane donose rakiju i vino u mahalu i prodaju ih”.

Mostar, grad na periferiji Carstva, prvo osmanskog, pa onda austrougarskog, na nemirnim granicama koje su se stoljećima uvijale i povijale, bio je uvijek pun vojske. Dolaskom Austro-Ugarske 1878. godine dolazi do otvaranja velikog broja gostionica i točionica pića, tako da je, u prosjeku, na svakih 177 stanovnika Mostara dolazilo jedno mjesto gdje se točio alkohol! Naime tih godina Mostar je imao 21.123 stanovnika, od kojih je 4.731 bilo aktivnih vojnih lica, što iznosi 22%, ili svaki peti stanovnik grada!

Godine 1900. u Mostaru je bilo registrovano 119 firmi koje su držale gostionice. Od toga broja bilo je 69 pravoslavnih vlasnika, 33 rimokatoličkih i 17 stranaca, koji su došli u Mostar iz drugih dijelova austrougarskog carstva. Ovi vješti gostioničari su se brzo obogatili, a oni i njihovi potomci su postali tzv. “gradska boržoazija” koja pravi brojne vile, prvo u Dolnjoj ulici (danas Lacina) sjeverno od hotel “Neretve”, a kasnije u ulicama koje se račvaju od trga Rondo. Spisak ovih gostioničara je na kraju teksta.

Za vrijeme monarhističke Jugoslavije Mostar je nastavio biti garnizonski grad sa četiri vojna logora. U tom periodu sve tri konfesionalne grupe su imale antialkoholičarska udruženja, a muslimani čak dva; “Svijest”, osnovano 1922. i “Budućnost”, osnovano 1927. godine. Alkoholizam je bio i posljedica osiromašenja muslimanskih stanovnika Mostara između dva svjetska rata, što je uzrokovano agrarnom reformom Kraljevine SHS/Jugoslavije kojom je oduzeto zemljište muslimanskim vlasnicima.

Konzumiranje alkohola dostiže vrhunac između 1950. i 1980. godine. Kao dječak, krajem 1950-ih godina, gledao sam tužne prizore pred „Đurinom gostionicom“ na Carini kako supruge na dan isplate plata do kasno u noć čekaju svoje pijane muževe da izađu iz gostionice kako bi ih odvukle kućama, nadajući se da nisu propili baš cijelu platu. Tih godina skoro svaka šira mostarska porodica imala je nekog člana koji je imao znatne probleme sa alkoholizmom. Uzrok alkoholizmu svakako je ležao i u velikim migracijama iz sela u grad i promjenama socijalnog okruženja. Od 1961. do 1981. godine u našoj zemlji postotak poljoprivrednog stanovništva spao je sa 50,2 na samo 16,6%.

Tzv. društvene prostorije raznih preduzeća i sportskih društava nisu plaćale porez, pa je alkohol na tim mjestima bio daleko jeftiniji. U tim udruženjima uz stare pijanice nastajale su nove generacije alkoholičara. Evo nekih od tih zloglasnih mjesta – društvenih prostorija – koje su unesrećile mnoge mostarske porodice: Radnički dom, Rudnik, Boksit, Vozači, Lokomotiva, Savez boraca, Kuglana, Dom JNA, Lovac, Abrašević, Vranica, Dom omladine Rondo, Pozorište, Sokolov hotel, Gradski stadion i mnogi drugi.

(na slici zloglasna gostionica Lira oko 1910. godine, slikana iz Carinskog harema)

Gostioničari/Gastwirthe u Mostaru, 1900. godine.

Prema Trgovačkom zakonu od 7. juna 1883. godine morale su biti sudski protokolisane sve firme koje su plaćale najmanje 6 forinti poreza na čistu dobit. Evo vlasnika mostarskih gostionica te godine.

1. Arapuša Ruža

2. Babić Jovo

3. Bevanda Pero

4. Bilić Ilija

5. Bilić Luka

6. Bokšić Stojan

7. Brkljača Pero

8. Butigan Ante

9. Cerić Šimun

10. Cigić Iva

11. Čalić Šćepa

12. Černj Marie, hotel Abazia

13. Čolić Đorđe

14. Čorić Ilija

15. Čorić Luko

16. Čule Martin

17. Čule Martin

18. Čuže Grga

19. Ćosić Tomo

20. Ćuić Risto

21. Drežnjak Jozo

22. Đurić Jovo

23. Engel Fany

24. Fried Katharina

25. Gašparac Maria

26. Gatalo Ignjat

27. Goldberger Samuel, Željeznička stanica

28. Golubović Šćepan

29. Grabovac Nikola

30. Hlavička Wenzel

31. Ivanišević Špiro

32. Jelić Jovo

33. Jeremić Jovo

34. Jeremić Risto

35. Jurković Mate

36. Katić Marko

37. Katić Trifko

38. Katušić Andrija

39. Komljenović Petar

40. Kostić Sofia

41. Kovač Ana

42. Kovač Mitar

43. Kovačević Đorđe i Jefto

44. Kovačević Vaso

45. Kramer Georg, Gradska banja

46. Krzman Jevrem

47. Krzman Trifko

48. Kulić Pero

49. Kurtaga Petar

50. Kurtaga Šćepan

51. Kurtež Risto

52. Kurtović Ana

53. Laka Amalia

54. Lazarević Nikola

55. Lažetić Risto

56. Lovrić Jakov

57. Ludwig Ema

58. Ljubenko Ana

59. Mandić Mićo

60. Mandrapa Mara

61. Marinović Marko

62. Markić Kata

63. Mavrak Mitra

64. Merdžo Blaž

65. Merdžo Mijat

66. Mičić Jovo

67. Miljević Risto

68. Mirčeta Frane

69. Neić Milutin

70. Neić Špiro

71. Nerber Ludvig, kantina Južni logor

72. Njunjić Jovo i Đorđe

73. Oborina Velimir

74. Oreč Franjo

75. Ožegović Spasoje

76. Pavić Risto

77. Pavlović Anton

78. Pavlović Jeftan

79. Petković Miho, kantina Sjeverni logor

80. Petrić Risto

81. Pičeta Boško

82. Pičeta Nikola

83. Pinjuh Grga

84. Pižinica Nasta

85. Pjanić Jovo

86. Puch Richard, hotel Neretva

87. Puža Nikola

88. Radulović Risto i Milan

89. Radulović Vaso

90. Schmitzerle Maria

91. Selenher Georg

92. Skobo Risto

93. Skočajić Todor

94. Slišković Joan

95. Soldo Kosta

96. Spremo Simo

97. Spužević Mate

98. Stanger Julius, preko puta Željezničke stanice

99. Steinbeck Rudolf

100. Stojčić Nikola, Pečina, Kujundžiluk

101. Šain Mato

102. Šarić Ivan

103. Šišić Soka

104. Škoro Jeftan

105. Škoro Jovo

106. Šunjić Bariša

107. Teletina Stanko

108. Tuta Jovo

109. Vasilj Pero

110. Vasilj Pero

111. Vicau Mara

112. Vlačić Risto

113. Vujnović Jozo

114. Vujnović Mile

115. Vulić Jovo

116. Zec Nikola

117. Zelenika Blaž

118. Zovko Jozo

119. Zurovac Spasoje

(Facebook /Ahmet Kurt/20220329)

Komentariši