Jedne davne zime…

Jedna zima s Kristinom – Zdravko Čolić, 1977.

Jedne hladne vojvođanske zime,

Na salašu prijatelja mog.

Malo društvo se skupilo iz grada,

Sve mladići, iz dugih školskih dana.

A na vratima doma, uz plamen petrolejke,

Se smješilo lice na nas.


Jedne hladne vojvođanske zime,

Na salašu prijatelja mog.

Dok su ruke još promrzle od puta,

Dugo stresale pahulje s kaputa.

Ti si prišla i od srca mi pružila,

Čašu crnog vina, Kristina, Kristina.


Dobra vam noć prijatelji,

Dobra vam noć, dobro nam došli.

Dobra vam noć prijatelji,

Sjedite tu i zapjevajmo svi.


Jedne proste vojvođanske zime

Na salašu prijatelja mog.

Dok su ruke još promrzle od puta,

Tiho stresale pahulje s kaputa.

Ti si prišla i od srca mi pružila,

Čašu crnog vina, Kristina, Kristina.

Onda smo izašli na dvorište, ja i Kristina

Škripao je snijeg pod nogama, ljubio sam je, ljubio.

Da li se sjećaš Kristina.

Tekst, muzika, aranžman: Kornelije Kovač

https://youtu.be/DwXLF8YjgSA

(spagos)

Komentariši