Jedna zima s Kristinom – Zdravko Čolić, 1977.
Jedne hladne vojvođanske zime,
Na salašu prijatelja mog.
Malo društvo se skupilo iz grada,
Sve mladići, iz dugih školskih dana.
A na vratima doma, uz plamen petrolejke,
Se smješilo lice na nas.
Jedne hladne vojvođanske zime,
Na salašu prijatelja mog.
Dok su ruke još promrzle od puta,
Dugo stresale pahulje s kaputa.
Ti si prišla i od srca mi pružila,
Čašu crnog vina, Kristina, Kristina.
Dobra vam noć prijatelji,
Dobra vam noć, dobro nam došli.
Dobra vam noć prijatelji,
Sjedite tu i zapjevajmo svi.
Jedne proste vojvođanske zime
Na salašu prijatelja mog.
Dok su ruke još promrzle od puta,
Tiho stresale pahulje s kaputa.
Ti si prišla i od srca mi pružila,
Čašu crnog vina, Kristina, Kristina.
Onda smo izašli na dvorište, ja i Kristina
Škripao je snijeg pod nogama, ljubio sam je, ljubio.
Da li se sjećaš Kristina.
Tekst, muzika, aranžman: Kornelije Kovač
(spagos)
