Iz stare štampe: Što oči vide

U našem narodu postoji izreka. “Što oči vide, to ruke stvore”. Da je tako bilo od davnina svjedoče dva teksta iz naših krajeva, objavljena u časopisima i sjećanjima potkraj devetnaestog stoljeća.

U listu “Das interessante Blatt”, ilustriranom sedmičnom listu koji je u Beču izlazio punih 57 godina, od 1882. do 1939. godine, objavljena je fotografija pod naslovom: . “Der Verfertiger eines Holzbicycles in Bosnien: Hasan Smajlowic mit selbstverfertigtem Bicycle”, u prevodu “Graditelj drvenog bicikla u Bosni: Hasan Smajlović s biciklom koji je sam izradio”-

Fotografiji je objavljena u broju 23. godina XVII, spomenutog ilustrovanog žurnala, dana 9. juna 1898. na stranici 5. U nepotpisanom članku, tek na nekoliko stranica kasnije, napisano je o fotografiji:

“Nastoji se svim silama, da se u carevinskim zemljama Bosni i Hercegovini podigne industrija i da se s nekim uspjehom do sada ne bi moglo pohvaliti. Ali određeni napredak u gospodarstvu ipak se ne da zanijekati. Doduše ostvarena industrija počiva uglavnom na sirovinama kojih u zemlji ima u izobilju.

Međutim, osim ovog bogatstva na kojem počiva industrija Bosna ima i jednog proizvođača o čijem postojanju bosanskohercegovačka Zemaljska vlada nema pojma i koji za svoju tvornicu niti je dobio koncesiju niti plaća porez. Riječ je o 22-godišnjem Hasanu Smajloviću, prvom proizvođaču bicikla u Bosni. Hasan je rano ostao bez roditelja, potječe iz Pridjela u okrugu Maglaj, a budući da mu je kuća udaljena oko tri četvrt sata od Doboja, on kupovinu obavlja u Doboju, prolazeći pokraj šećerane na Usori. Tu je često imao priliku vidjeti bicikliste, a i službenike šećerane koji su se bavili biciklističkim sportom. Razumljivo je stoga da se u njemu pojavila želja da se i sam domogne bicikla. Ali budući da je bio siromašan i ovisan od svoga rođaka koji ga je uzdržavao, on se dao na posao da vlastitim rukama napravi bicikl. S ono malo alata što je imao napravio je vrlo primitivni drveni bicikl, težak oko 25 kilograma, kojim je mogao za sat prijeći put dug pet do sedam kilometara.

Kada je Hasan prošle godine na svome biciklu stigao u Maglaj, podrugljivom smijehu Maglajlija nije bilo kraja. Domaći biciklisti, sve sami “profesionalci”, podučavali su Hasana što bi trebao popraviti i koje dijelove svoga vozila izraditi drukčije da ono bude što praktičnije i bolje. Mladi fabrikant je saslušao savjete i dao se na posao. Svoj izrugani bicikl poklonio je susjedima, premda mu je jedan tešanjski beg za njega nudio 25 guldena. Čitavu je zimu radio na drugom “serijskom” produktu koji je ispao tek neznatno bolji. Ovaj je sada bio težak 18 kilograma i na njemu se po ravnom i suhom putu moglo prijeći osam do deset kilometara na sat. Na fotografiji, snimljenoj između Doboja i Maglaja, vide se ovaj drugi bicikl i njegov majstor.”

A da ručna izrada bicikla od drveta nije bila nikakav problem za naše ljude, svjedoči tekst pod naslovom “Drveni bicikl” objavljen u knjizi “U sjeni zaborava, autora Čampara, Vrančić, Špago urađen na osnovu starih kazivanja.

Prvo drveno biciklo u Mostaru je izgrađeno čak 13 godina prije bicikla Hasana Smajlovića, a izgradio ga je Ibro Sefić.

“Drveni bicikl

Jednoga dana 1885. g. na južnu maltu (carinarnicu) Mostara stiže iz pravca Metkovića na

biciklu neki prašnjavi vozač s kačketom na glavi po imenu Suhi. Kao i obično djeca su bila

prvi očevici ovog čuda nad čudima, no ubrzo su za to doznali i neki građani mahale Luka, te

se iskupili oko začuđenog došljaka. Među stanovnicima Luke nalazio se i Ibro Sefić, inače

radnik fabrike duhana, koji je volio strojeve i tehničke novotarije i dugo je zagledao u ovo

pristiglo čudo na dva kotača. Zatim je izvadio mali notes i „plajvazom“ počeo pisati neke

skice i napomene. Upravo je pogodovalo Ibri što se masa naroda iskupila i blokirala daljnju

vožnju ovog čudaka. Nakon izvjesnog vremena je biciklist Suhi nastavio vožnju Glavnom

ulicom ispunjenom znatiželjnim Mostarcima. Za njima je vijorio dugačak rep djece u oblaku

prašine sve dok biciklist nije otkačio taj rep negdje kod Zalika produžujući u pravcu Sarajeva.

Iste godine je mladome Ibri Sefiću uspjelo izraditi drveni model bicikla kojega je vozio dosta

dugo, sve dok ga kasnije nije usavršio. Prema ovoj priči proizlazi da je prvi biciklista iz

Mostara bio Ibro Sefić.”

Nažalost slika prvog bicikla Ibre Sefića iz Mostaru nije nigdje objavljena, a vjerovatno je izgradnja drugog bicikla Hasan Samajlovića pobudila više interesovanja, nakon njegovog dolaska biciklom iz Doboja u Maglaj, i bila svojevrsna senzacija onog vremena, koja je eto svoj put našla i do časopisa u Beču.

prilozi: isječak iz časopisa “Das interessante Blatt” iz 1898. godine, slika Hasan Smajlović, sa facebook stranice Bosna i Hercegovina – fotoenciklopedija”, i fotografija, Mostar, južni ulaz u grad, 1885. cidom.

priredili: Tibor Vrančić, Armin Džabirov, Smail špago

(NovaSloboda.ba)

Komentariši