Išareti

Ponekad jednom gestom učiniš više nego sa stotinu riječi. Nekada se to zvao išaret.

Praznik je, očekujemo rodbinu. Majka nas je okupila i rasporedila zadatke. Morao se poštovati protokol. Djeca šute dok veliki pričaju. Ne smijemo upadati u razgovor. Kad majka značajno pogleda, služe se zijafeti, ne smije se preskakati i kasniti. Otac bi se dobroćudno nasmiješio da nam olakša, a i hrabrio bi nas klimanjem glave. Ali, mi smo uvijek gledali izraz majčinog lica i s njega čitali svoju “sudbinu”. Ponosno bi podigla obrvu, a kraj njenih usana bi se izvio u smiješak ako bi nas neko pohvalio. Mi smo se uvijek bojali njenog kratkog klimanja glavom i onog dugog “hmmm”. E, tada smo Boga molili da gosti što duže ostanu sve dok majka ne bi zaboravila našu pogrešku. 

Njeni išareti su nam se toliko urezali u pamćenje da ih sami danas koristimo u komunikaciji sa vlastitom djecom. Samo što ih više ne zovemo išaretima, danas dobivamo od svoje djece pitanja pola u šali a pola ozbiljno: “Kakvu si to facu složila majke ti?” ili “Reci glasno ne znam ti ja taj jezik!”
Sve ide svojim tokom, prošlost ne može postati ni sadašnjost ni budućnost. Došla su neka čudna vremena i načini komunikacije. Strahopoštovanje je možda nestalo, a i nije baš bilo dobro. Sada postoji malo slobodnija prisnosti, ali ponekad ona prerasta u preveliku slobodu koja se često graniči sa drskošću.
Ko zna sta čeka njih sa njihovom djecom! Možda će se sjećati mojih priča o išaretima moje majke i zažaliti za davnim vremenima kad vojnici nisu zapovijedali generalima.

Zapisano 19. januara 2016.

Ili: „čitaj me između redova“ kako bi se to reklo u žargonu

(Emica Redžić Muftić)

Riječ işaret (išaret), turskog porijekla, a ima mnogo značenja: znak, nagovještaj, oznaka, karakteristika, signal, ukor, marker, govor znacima…

To je i izraz neodobravanja, izražen na uglavnom oštar način, kojim se nečiji rad ili ponašanje smatra pogrešnim, lošim ili slično. Označava izražavanje grimasama i gestama, gestikulacija.

Označava aluzivna značenja; aluzija; simboličko značenja izvanjskih izraza (‘ibārat). Kod ranih tesavvufskih učitelja, išaret bijaše smatran naukom (‘ilm-i ishārat), koja obuhvataše “znanosti mišljenja, znanosti kontempliranja i objavljivanja… Ovoj nauci dat je izraz ‘aluzija’ (ishārat) iz slijedećega razloga: kontemplacija koju srce uživa, i objavljivanja usklađena sa sviješću (sirr: najunutarnjije središte srca), ne mogu biti doslovno iskazana (tj. ibaretom); uče se (išareti) mističnim iskustvom i poznati su samo onima koji kušaše ta mistična stanja i živješe na tim postajama.” (Kalabadhi, str. 84.) (N. Pourjavady)

išaret − gest, signal, znak; naslućivanje

išaretiti – davati znakove rukama, prstima, glavom, očima, raznim pokretima tijela, gestikulirati.

(spagos)

Komentariši