Mahala k'o mahala
Ha se primakne subota isprazni se mahala, niđe živog roba nema. Samo čuješ konu Hanifu kad se prodere, biva doziva djecu, a djeca je ušutkuju:
– Samo se ti čuješ, mati, u čitavoj mahali. Što se bona dereš, jesi popila tabletu za smirenje?
I prije su ljudi išli na odmor, neko na selo odakle je došao, a neko na more, preko Sindikata. Čitava bi mahala znala gdje će ko, kad i dokad i kome je ko ostavio ključ od kuće, a koga je zadužio da mu zalijeva cvijeće. Me'š'čini da je narodu bilo važnije da mu cvijeće ne uvehne nego da mu šta iz kuće ne iznesu, jer se vjerovalo da čuvarkuća čuva kuću, a hadžibeg donosi i održava rahatluk u njoj.
Svi smo znali da je u Halidovice ključ stajao na stepenicama ispod saksije sa čuvarkućom, a kod Raseme u potpećenim i podrezanim cipelama za okokuće, nabacanim jedne na druge, kao fol da se ne primijeti sve dok paščad ne raznese one cipeletine, a ključ od kuće bljesne onako „na izvoli“. Nikad im niko nije ušao u kuću dok ih nije bilo.
Odu na sav glas, a vrate se još glasnije i svima nešto donesu. Takva je bila naša mahala otkad pamtim.
A danas… svako se zavukao u kuće, zamandalio kapije i pođahkad se izvuče, kao mastan kaiš, i ode kriomice. Nema ga podobar vakat. Projde hefta, dvije, eto ti ga nazad u mahalu, pozdravlja te, selami, merhaba, kako ko, taman kao da te juče ostavio, a gdje je bio i šta je radio, o tom nijedne ne progovara. Samo nastavi tamo gdje je stao prije nego je otišao, te ne valja država, ne valja narod, ne valja dijaspora, ne valja fakultet u Travniku, diploma iz Kiseljaka… Niko i ništa njemu ne valja, a on sav sija koliko se uglanjcao i nekakav mi drugačiji kao da se sav izoperisavo, gluho i daleko bilo.
Ko zna dokle bih ja ovako dumao da se Hanifa ne dreknu iz avlije:
– Ne derem se, boni ne bili, tako ja govorim. Bezbeli da sam je popila, ne bih mogla bez nje živjet’.
Samo još ovo da vam kažem:
Dok pametni pametuju, dobri dobruju, dotle duduci i hrsuzi rajzuju dunjalukom.
(Hadžibeg/facebook/20211114)
(tekst pod naslovom Mahala k'o mahala je na facebooku objavio Hadžibeg, dana 14. novembra 2021. Čitanjem se shvata se da je priča univerzalna, te da se mogla dešavati u bilo kojoj mahali, bilo kojeg grada u Bosni i Hercegovini)
Fotografija: Mostar, Cernica
(spagos)
