“Na južnom kraju grada leži Duhanska tvornica, vlasništvo Zemaljskog erara. U velikim je omjerima zasnovana, te se može uzornom označiti. Podignuta je 1880. i stoji od 1885. u parnom pogonu. Ploština tvornice iznosi 10200 metara kvadratnih; zaposlila je 1888. 318 radnika od toga 99 muških i 219 ženskih. Prvi su sviju vjera, potonji isključivo kršćanke. Radne prostorije su vrlo svijetle i čisto se drže, i lijepi oblici djevojaka, koje sve imaju slikovite nošnje, sa fesom na glavi, pri radu sjede, pružaju neprispodiv pogled. Nekoje nose kovani novac pa i dukate i stare turske zlatnike na fesu i oko vrata. Svi radni stolovi okićeni su cvijećem, što daje po temelju suprotan izgled radnim dvoranama naših tvorničkih radnica, da čovjek vjeruje, da je ovdje rad zabava. Pri tome izdržavaju djevojke svoje siromašne obitelji svojim, za orientalne prilike, znatnim plaćama. Nema spretnijih i marljivijih radnika i radnica nego li je ovaj mladi naraštaj, od kojih se pri redovitim prilikama toliko prima, koliko ih se javi. Lijepo je vidjeti, kako žurno zavijaju rukama tuljke cigareta. Posao leti pod njihovim prstima i za kratko vrijeme 1000 tuljaka je puno, a po tome se njihov rad mjeri.
1888. proizvela je tvornica 2773 metr. centi duhana za pušenje i ništa manje 6 127 000 cigareta. Od toga je 4000 metri. centi prispjelo za otpremu.
Tvornica je izrađivala samo hercegovački duhan, od kojih najbolje vrste uspjevaju kod Trebinja i u Kotaru Ljubuški. Koje je dimenzije sadnja duhana poprimila, vidi se iz toga, da je ukupna žetva hercegovačkih kotareva 1888. iznosila 31000 m.c. od čega je mostarski kotar dao 5000 q.”
Iz knjige Carla Peeza “Mostar i njegova kultura” iz 1891 godine.
Prilozi:
-Radnici u Fabrici duhana Mostar, 1890. godine
-pregled uposlenih u Fabrici duhana Mostar krajem 1895.
-Mostar, kutija, pakovanje 50 cigareta
Priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić
(NovaSloboda.ba)