Nacionalni spomenik “Kulturni krajolik-selo Lukomir“

crtež, Dino Džumhur


Od danas, na facebook, instagram i viber mrežama Narodnog univerziteta Konjic i facebook stranici Zavičajnog muzeja, kroz crtež akademskog grafičara Dine Džumhura i uz kratki opis, predstaviće se Nacionalni spomenik “Kulturni krajolik-selo Lukomir“.

Lukomir je naseljeno mjesto u opštini Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.

Lukomir je planinsko selo koje se nalazi na južnim obroncima Bjelašnice na 1495 metara nadmorske visine, što ga čini najvišim naseljenim mjestom Bosne i Hercegovine i jedinim preko 1300 m. Na osnovu stećaka koji se nalaze u selu i koji potiču iz 14. i 15. vijeka, vjeruje se da je selo bilo naseljeno i prije više stotina godina.

Lukomir je poput živog etno muzeja, u komd se praktikuju običaji nomadskih plemena i živi tradicionalnim načinom života Dinarskih gorštaka. Bitan je dio istorijskog, kulturnog, arhitektonskog i ambijentalnog nasljeđa BiH, a stećci raštrkani oko sela govore da je ono bilo naseljeno još u 14. i 15. vijeku.

Stanovništvo Lukomira vodi porijeklo sa Podveležja, suhog platoa u Hercegovini. Polunomadska plemena ovčara ljeti su se zbog nedostatka vode sa velikim stadima selila na bogate pašnjake Bjelašnice. Većina ih se trajno nastanila u kanjonu Rakitnice, a kasnije i na mjestu današnjeg Lukomira.

Gradeći sezonska naselja, koja su kasnije prerasla u selo, tu su se većinom naseljavali pripadnici plemena Čomor i Masleša, što su danas jedine porodice koje žive u Lukomiru

Prvo je postojalo samo selo Donji Lukomir, udaljeno oko 3 kilometra od današnjeg sela.

Početkom 20. vijeka, Gornji Lukomir se spominje kao ljetno selo, mjesto gdje stanovnici Donjeg Lukomira dovode stoku na ispašu, da bi oko 1950. godine stanovništvo preselilo u Gornji Lukomir zbog bolje povezanosti sa ostatkom svijeta.

Selo je jedinstveno po kamenim kućama prekrivenim hrastovom, jelovom i bukovom šimlom. Kuće imaju četvrtastu osnovu sa ložištem u sredini, a na kamenim zidovima postavljeni su mali prozori. Prilikom izgradnje domova, stanovnici su se prilagodili posebnostima terena i surovoj planinskoj klimi.

U Lukomiru se već nekoliko godina živi sezonski. Od maja do oktobra seljani se bave zemljoradnjom i stočarstvom, a zimi se spuštaju sa planine, jer se tada selu ne može pristupiti zbog višemetarskih nanosa snijega.

Od 50 kuća u selu 21 je ljeti naseljena, a za lijepog vremena na pašnjacima oko Lukomira pase i do 4.000 ovaca, koje se noću čuvaju u kamenim ogradama omeđenim torovima. Danas je Lukomir top destinacija za seoski turizam.

U nekoliko ugostiteljskih objekata posjetioci mogu uživati u gostoprimstvu i tradicionalnim kulinarskim specijalitetima, a kao uspomenu na boravak u posljednjem bosanskom selu mogu kupiti i neku od rukotvorina vrijednih seljana.

(NovaSloboda.ba)

Komentariši