U američkim novinama „The Morning Call“ iz San Francisca, dana 11. januara 1891. godine objavljen je tekst o Mostaru, sa dvije grafike, koje predstavljamo u prilogu:
„…Kuće Mostara postaju vidljive, a dalje, skladno se uklapajujući u cjelinu, snježna kapa planine Velež je iznenađujuće lijep prizor.
Mostar samo djelimično ispunjava šta je obećavao, gledano sa uzvišene visoravni. Uprkos svojih 20.000 stanovnika, glavni grad Hercagovine, čini se kao mirno gnijezdo, sa mnoštvom nespretnih kuća, koje su sve nalik jedna na drugu, sa dvadesetak minareta koji se uklapaju u arhitektonsku monotoniju. Ali, istinski je zanimljivo posmatrati potpuno pravi orijentalni život koji vlada na ulicama. Oni koji nikad prije nisu vidjeli turski bazar posmatrat će sve sa velikom pažnjom, glasnu buku u dijelu grada, koji je beskrajan; između mirisnih drvenih ćepenaka, stoične tišine prodavača, naivne iskrenosti s kojom se svi poslovi obavljaju javno, na samom kraju ulice, pred očima svih prisutnih. Kujundžija lupa čekićem po bakrenom limu; obućar sjedi sa svojim priborom i izrađuje papuče; u susjednom prostoru krojač šiva svoju tkaninu (Oh, napredak moderne kulture!) šivaćom mašinom iz devetnaestog stoljeća; u drugom prostoru brijač poslužuje svoje cijenjene mušterije, nota benne – sapunom. Marširajući uskim ulicama, prolazi gomila strpljivih magaraca, nemilosrdno pretovareni: mali dječaci iz kafana trče tamo, amo sa malim metalnim limenkama ispunjenim smeđim, ukusnim napitkom, a vika nosača vode stapa se sa galamom i oštrim glasom prodavača voća, koji hvali svježinu svojih zrelih smokava i miris ukusnih dinja.
U uskim, sporednim ulicama, koje se protežu oko korita Neretve, mirnije je. Ovo su siromašniji dijelovi grada i istovremeno s prirodnom ljepotom. Rijeka Neretva, pravo planinsko dijete, dolazi gromoglasno kroz duboku provaliju, odvažno se provlačeći područjem…“
(prevod: Smail Špago)
U prilogu dvije grafike, Mostar 1891.
Priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić
(NovaSloboda.ba)