(Prema priči koju je Florijan Mićković ispričao T. Vrančiću)
Daleke 1961. g. u modi je bio šah. Pratio se, pa može se reći, skoro kao nogomet. Svi tadašnji šahovski velikani – velemajstori, održavali su brojne simultanke po Jugoslaviji. Mostar je također u nekoliko navrata bio poprište ovakvih događaja. Simultanke su se po pravilu održavale u Domu JNA na Mejdanu. Te godine Mostar je ugostio i poznatog, tada osamnaestogodišnjeg, najmlađeg svjetskog velemajstora, Bobby Fischera. Osim igranja šaha, Fischer je prošetao i starim gradom i u pauzi od igranja šaha našao se u ateljeu mostarskog akademskog kipara Florijana Mićkovića koji je iskoristio prigodu i pozvao Bobbyja u svoj atelje. Ubrzo je bista u glini bila dovršena, ali se kipar našao u muci otkud nabaviti 18000 tadašnjih njemačkih maraka, koliko je koštala izrada odljeva u bronci. Budući nije uspio pronaći donatora za traženi iznos uložio je vlastita sredstva i nakon izvjesnog vremena bista poznatog šahiste zasjala je punim bronzanim sjajem. Završenu bistu je Fischeru uručio sam Florijan u društvu poznatog velemajstora Svetozara Gliogorića sljedeće godine na šahovskom turniru u Zagrebu. Nakon završetka turnira u Zagrebu, na povratku u USA, Fischer je usput upitao još jednog našeg šahistu, Dimitrija Bjelicu: „Je li možda g. Mićković očekivao od mene neku isplatu ili kompenzaciju za bistu?” Na to mu je Bjelica odgovorio: „Normalno da jeste.”
Od cjelokupnog Fischerovog gostovanja u Mostaru ostala je samo ova fotografija iz ateljea našeg kipara.
Priredili: Tibor Vrančić/Smail Špago
(NovaSloboda.ba)