Kako je internet pomogao Mostarcima da se sjete zlatnog doba najljepšeg grada na Neretvi

Okupljeni u Cidom

Mostar je zbir ljubavi svih Mostaraca – stara je defincija za grad na Neretvi. Posljednjih godina sjajno je ilustriraju pojedinci okupljeni u CIDOM – Centar za informaciju i dokumentaciju Mostar, mjesto u online prostoru namjenjeno za fotografije, videozapise i druge materijale o ljepotanu podno Veleža.

Tibor Vrančić, jedan od najodgovornih ljudi za CIDOM, prisjeća se kako je prije nekih desetak godina, kada se se prvi put uključio na društvene mreže, tada je to bio forum mostarske raje – Moforaja, pronašao stvari koje nije ni pomišljao da će pronaći u cyber svijetu.

"Uključivši se u kreativan rad foruma, prihvatio sam se zadatka da prikupim mnoštvo razbacanih starih fotografija Mostara te da stvorim jedan album sa što većim brojem starih fotografija Mostara na jednom mjestu. Našavši se u masi dotad nepoznatih fotografija Mostara, shvatio sam koliko blago leži u njima te da nema dileme da to bogatstvo historijskih slika ne smije ostati kod jedne osobe, neiskorišteno, neupotrijebljeno, skriveno od očiju javnosti. Tako se postupno rađala ideja o osnivanju jednog mjesta gdje bi se sav kulturno-historijski materijal o gradu Mostaru, ne samo fotografije, sakupio i da on bude u svako doba besplatno dostupan svima koje takve stvari zanimaju", priča Vrančić.

Ta prvobitna ideja nastala je u glavama Zdenka Boškovića i Tibora Vrančića, koji su, kako kaže, pokušali poluamaterski postaviti sve na internetsku stranicu naziva Cvijetna avlija koju su kreirali. Međutim, materijal koji su sakupili ni blizu nije zadovoljavao gabarite stranice.

"Tada su se stjecajem okolnost nama dvojici priključili Smail Špago, rahmetli Ismail Braco Čampara , Emina Redžić Muftić i Mirsad Lakišić te smo tako dobili na efikasnosti pa smo ozbiljnije pristupili realizaciji ideje. Nažalost, u međuvremenu nas je Braco napustio, ali nam se pridružio mladi entuzijast Armin Džabirov. Tako je nastala naša stranica www.cidom.org koja nije statična nego se iz dana u dan obnavlja, dodaje se novi materijal, a na našoj facebook stranici, koja ima do sada skoro 8 hiljada članova, dobrodošli su svi koji mogu nešto uvrstiti u arhivu – fotografije, tekstove, priče o starim običajima, slike predmeta… Stranica se redovno ažurira, dodaju se novootkrivene fotografije kojih danas ima više od 11 hiljada, fotografija Mostara iz svih razdoblja", kaže on.

Osim fotografija, tu je i bogat arhiv knjiga o Mostaru u PDF formatu od nekih tristo naslova, među kojima su i stare knjige pisane prije stoljeće pa čak i dva, brojni putopisi s opisima Mostara na nekoliko svjetskih jezika, neki i u prijevodu.

"Tu su i brojni članci o povijesnim mostarskim temama, fotografije tipa nekad i sad, koje upoređuju stare motive grada s onima snimljenim danas s potpuno iste pozicije, kombinirane fotografije nestalih građevina, veliku zbirku umjetničkih slika i umjetničke fotografije s temom Mostara. Nalazi se tu i nešto filmske građe u obliku videoklipova, stare nošnje… Sve ovo je potpuno besplatno tako da se korisnici, među kojima su učenici, studenti, povjesničari, muzeji, arhivi, novinari, pisci, ljubitelji pisane riječi, zaljubljenici u fotografije i starine Mostara i brojni drugi Mostarci koje zanima ova tematika, mogu besplatno koristiti", navodi Tibor Vrančić.

CIDOM nenametljivo priča priču o nekom Mostaru iz prošlih vremena. Zanimalo nas je koliko je važna ta kultura sjećanja na grad koji je nekad proživljavao svoje zlatno doba, a koji sada traži put prema nekom novom.

"Gradovi po svijetu su se oduvijek mijenjali, modernizirali i ne bi bilo u redu da nije tako. Mostar je uz sve to doživio i ratna razaranja u nekoliko ratova. Mnoge generacije koje dolaze nisu svjesne bogate povijesti koje je ovaj grad prošao, ne poznaju se dijelovi grada koji su nekada drukčije izgledali, koji su se drukčije nazivali. Mostar je prepun zaslužnih ljudi iz mnogih oblasti koji nigdje u javnom prostoru nisu spomenuti i za koje se i ne zna. Stoga je od osobite važnosti što se na jednom mjestu može pronaći praktično cjelokupna prošlost grada. Mi smo se dobro namučili sakupljajući djeliće te povijesti, a mladima ostavljamo cjelokupan materijal sistematiziran na jednom mjestu. Mislim da je izuzetno bitno ne zaboraviti svoju prošlost, a prošlost je jedna, ma koliko se neki danas trudili prikazati da povijest počinje od njih", kaže on.

Alternativa ovome, nastavlja dalje, je prepustiti se novim povjesničarima i krojenju jedne nove nepoznate povijesti i oduzeti pokoljenjima koja pristižu poznavanje Mostara iz prošlosti.

"Ne mislim da je naš projekt grandiozan, ovo je samo jedan mali pokušaj da se od zaborava spase mnogobrojne knjige, tekstovi, fotografije i sjećanja. Nije nam namjera naricati nad prohujalom prošlošću, jer ne daj Bože da se opet sva povijest vrati, da sve ovo što je grad prošao, a i mi s njim, nanovo preturimo preko glave. Namjera je pokazati jednu bogatu prošlost grada koja je sazdana od krupnih i sitnih stvari, ali koje su sve zajedno imale svoju rolu u tkanju povijesti grada", izjavio je Vrančić.

On smatra kako nostalgija preuveličava ljepotu ili značaj nekog objekta ili dijela grada. Isto tako, mora se reći da ta činjenica nije nenormalna. Posebice što su mnogi Mostarci bili prisiljeni napustiti svoj grad, pa se nostalgija time još više pojačava.

"Međutim, realna činjenica je da ne možemo reći da je Mostar u nekom periodu bio ljepši ili je to danas. Ta kategorija je subjektivna i zavisi od dojma pojedine osobe. Volim uvijek iznova navesti jednu zanimljivu indijsku pričicu koja pripovijeda o nekom čovjeku koji je uspio u životu, koji je od siromaha postao iznimno bogat i ima sve što mu srce poželi. Međutim, gdje god bi dolazio, hrpi znatiželjnika bi uvijek iznova pripovijedao o sretnim danima kada je kao dijete s porodicom sjedio u kolibici načinjenoj od blata i pruća, u kojoj su zajedno jeli puru iz jedne jedine činije koju su posjedovali. Jednom prilikom ga neki novinar upita zašto žali za tim danima siromaštva i neimaštine kad sada, kad je bogat, ima svega što onda nije imao. U čemu je štos žaliti za purom? Jednostavan odgovor na ovo pitanje je – mladost. Tada je bio mlad i sav njegov svijet bili su ta koliba i porodica, i bio je sretan. Tako je i s mostarskom nostalgijom. Bili smo mladi, bila su druga vremena kojih se rado prisjećamo", ispričao je.

Kaže i kako ne bi volio da se rad CIDOM-a stavlja u kontekst nostalgije, jer on to nije.

"Prije bih rekao da pokušavamo objektivno postavljati materijal na stranicu, bez obzira na to da li on kod nekoga izazove lijepa ili ružna sjećanja. Jednostavno povijest ne trpi kategorije lijepo ili ružno. Svakako, ne smijemo zanemariti činjenicu da je sistem upravljanja gradom prije bio mnogo odgovorniji, s više poštivanja zakonskih i ekoloških propisa pa je i dojam da je prije bilo bolje, naglašeniji", kazao je.

Pokojni Alija Kebo je u svojoj pjesmi "Hiljadu malih Mostara" pjevao o našim ljudima po svijetu i njihovoj nostalgiji za rodnim gradom.

"Moram naglasiti kako su na našoj facebook stranici, koja je za razliku od web stranice otvorena za svih skoro 8.000 članova, brojni članovi našli kutak za prisjećanje na jedan drukčiji Mostar. Svakako da njima ova stranica predstavlja vraćanje u njihovu mladost, u njihovu mahalu ili kvart, školu, druženja, ljubavi… Stoga, iako ima ponekih primjedbi da ne bismo trebali dopustiti izražavanje pojedinih subjektivnih stavova na stranici koja CIDOM predstavlja kao mjesto za prikupljanje dokumenata iz prošlosti, mi administratori smatramo da ne bismo trebali biti tako kruti i oduzimati ljudima prisjećanja na neka lijepa vremena. Time je facebook stranica CIDOM-a postala i neka vrsta okupljališta, korzo, za mnoge Mostarce razbacane po svijetu", naveo je on.

CIDOM je već društveno priznat i nagrađivan. Ove godine dobili su i nagradu Centra za mir i multietničku saradnju iz Mostara.

"Neizmjerna nam je čast što smo uvršteni među dobitnike značajnog priznanja ‘Mimar mira’ koje organizacija Centar za mir i međuetničku saradnju Mostar svake godine dodjeljuje zaslužnim osobama koje su na svoj način prepoznatljive u svojoj aktivnosti u javnosti i koje svojim angažmanom doprinose izgradnji mira i povjerenja među ljudima i narodima. Iako nagrade glase na imena nas pojedinaca, nagradu smatramo priznanjem cijelom timu, kao i samom projektu. Prije svega, zahvalni smo iz razloga jer su među rijetkima prepoznali naš doprinos kulturi i historiji Mostara, kao i vrijednost našega projekta. Rad našeg tima prije svega je zasnovan na entuzijazmu pojedinaca i nije vezan ni uz kakav prihod, dohodak ili nagradu. Time je još veći značaj ovog priznanja nama koji smo uključeni u projekt CIDOM. Moram na kraju naglasiti, da nam je izuzetno draga činjenica da sve više mladih zanima prošlost Mostara i da se sve više njih uključuje u rad web stranice pa je opstojnost ovoga projekta neupitna", kazao nam je na kraju Tibor Vrančić.

(klix.ba)