Prašnjave ulice u Mostaru su se nekako i podnosile dok nije bio veliki promet, no razvojem trgovine i prijevoznih sredstava prašine je bilvalo sve više. Do 1898. g. mostarskim ulicama su kružile samo dvije zaprežne kočije koje su vukli konji, a bile su natovarene buradima. Na njima su bile izbušene rupe kroz koje je prskala voda, kvaseći ulice i smanjujući neizdržljivu prašinu. Gradsko vijeće krajem te godine donosi odluku da se nabave modernija kola, jer postojeća „se skoro svake hefte moraju na reparaturu dati“. Donosi se odluka da se moraju „šestera gvozdena kola nabaviti, koja može tegliti samo jedan konj“. Nova kola su nabavljena od tvrtke „Kernreiter“ iz Beča.
Tako je Mostarom počela kružiti cijela garnitura od šest novih auto-štrcaljki, kako Mostarci prozvaše ovu novotariju.
Tako je Mostarom počela kružiti cijela garnitura od šest novih auto-štrcaljki, kako Mostarci prozvaše ovu novotariju.
Fotografija: Vatrogasci ispred Fatime Kadun džamije, 1900-ih
(Tibor/cidom)