U časopisu Musavat, broj 2 iz 1909. godine objavljen je sljedeći tekst:
“Na dimničara Acsa, koji je čisteći naše odžake stekao automobil u kom se po Mostaru vozika kao kakav baron, tuže nam se gragjani da ga po tri puta moraju moliti da im očisti odžak pa ipak neće da dogje. Dakle, zbog Acseva komoditeta moraju gragjani da kusaju dim i da strahuju kad će im se odžak zapaliti. Mi upozorujemo vlast da ovog kuferaša upozori na dužnost i da ga kazni radi nemarnosti. Mi se nadamo da će vlast to učiniti tim prije što je jednom domaćem katoliku oduzela dozvolu za čišćenje i ako nije mnogo više griješio od Acsa”.
Godine 1879. u Mostar se doselio prvi ovlašteni dimnjačarski poduzetnik – János Acs (Janoš Ač, Ivan). Stigao je Acs s koferićem u ruci i odmah se zamjerio čaršiji svojom bahatošću, nadmenošću i s visoka gledajući na mještane. Međutim, nije mu samo pogled bio s visoka – visoke mu bijahu i cijene usluga, toliko visoke da je, nakon dvadeset godina čišćenja dimnjaka, godine 1905. uspio useliti u vlastitu novoizgrađenu vilu „Zahumka“ u Liska ulici.
Ali, nije uživao baš dugo u blagodatima života na visokoj nozi, jer se odmah nakon završetka Prvog svjetskog rata odselio natrag u svoju domovinu, ali neusporedivo bogatiji od vrijednosti sadržaja koferića s kojim bijaše doselio u Mostar. Ni lokalne novine ne odolješe komentarisati njegov imetak, navodeći da Acsa „koji stiže u Mostar s kuferom, sada kući odvozi fijaker“.
Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)