Na Zemaljskoj kugli živi 7.635.250.000 ljudi. To je podatak od 11. jula 2018. godine, na Svjetski dan stanovništva. Čovječanstvo i dalje raste, raste i raste…
Godišnji prirast stanovnika na zemlji je 83 miliona, a to je u prosjeku 2,6 ljudi svake sekunde, 156 u minuti. Granica od 7 milijardi muškaraca, žena i djece na zemaljskoj kugli prvi put je pređena 31. oktobra 2011. godine.
Šestmilioniti stanovnik Zemlje pozdravljen je 1999. godine. Milijardu više nego 12 godina prije toga. Ovako veliki broj ne raduje.
Povećanje stanovnka širom svijeta, nazvano „Eksplozija“, izaziva brojne strahove. U mnogim krajevima svijeta je već pretjesno, i postaje još tješnje.
U Aziji, gdje je u odnosu na druge kontinente sve tješnje, broj stanovnika po kvadratnom kilometru je 145,1. Istovremeno je u Evropi 33,5, u Africi 42,4. (izvor: Statista)
Prosjek gustine stanovništva širom svijeta 2017. godine je 58 stanovnika po kvardatnom kilometru.
Za 2100. godinu prognozira se 86 stanovnika po kvadratnom kilometru.
Posebno je velik rast broja stanovnika u Africi, gdje se sada nalazi oko 1,3 milijarde ljudi, sa prognozom da će ih biti 2,5 milijarde u godini 2050. (izvor: DSW, Deutsche Stiftung Weltbewolkerung).
Ako bi danas imali jedno svjetsko selo sa 100 stanovnika u njemu bi bilo 60 Azijata, 16 Afrikanaca i 10 Evropljana. Broj stanovnika sela bi se do 2050. godine povećao na 131, od toga bi bilo 70 Azijata, 34 Afrikanca i 10 Evropljana. (DSW).
Uz sve to, eksperti strahuju da će uskoro nedostajati resursa, kao što su voda, energija i hrana.
Istovremeno, optimisti misle da svijet može mnogo više izdržati i upozoravaju, samo bez panike.
U toku istorije čovječanstva, razvojni tempo broja stanovnika se enormno povećao. Tako je na početku računanja vremena, prije 2000 godina, na zemaljskoj kugli živjelo oko 300 miliona ljudi, prije 1.000 godina, prema procjeni UNO oko 310 miliona.
Nakon mirnog perioda u prvom milenijumu našeg vremena, u srednjem vijeku počeo je rast stanovništva, dok su se u kasnom srednjem vijeku javljale kuga i velike boginje, koje su odnijele veliki broj ljudi širom zemljine kugle
Oko 1500. godine procjenjuje se da je na zemlji živjelo 500 miliona ljudi.
U 18. viijeku znatno je povećan broj stanovnika. Prva milijarda je dostignuta 1804. godine. Tehnički i medicinski napredak je doprinio povećanom prosperitetu, što je doprinijelo povećanju stanovnika.
U 20. vijeku broj stanovnika se učetvorostručio. 1927. godine bilo je 2 milijarde, a 1987. preko 5 milijardi stanovnika. Granica od 5 milijardi je oficijelno pređena 11. jula 1987. godine.
Od tada se 11. jula obilježava Svjetski dan stanovništva.godine pređena je granica od 6 milijardi. U 21. vijeku koje je tek na početku, još jedna milijarda je došla za svega 12 godina.
1999. godine pređena je granica od 6 milijardi. U 21. vijeku koje je tek na početku, još jedna milijarda je došla za svega 12 godina.
Kod daljnjih prognoza eksperti su vrlo oprezni, kao i kod vremenske prognoze. Kako će se ovi brojevi dalje razvijati, teško je reći, jer postoji niz različitih faktora kao što su infektivne bolesti, epidemije, ratovi…
Napredak nauke i političke promjene mogu imati veliki uticaj na broj novih rođenja, kako na dole, tako i na gore.
Uopšte, očekuje se da će rast stanovništva oslabiti. UN prognoze za 2050. godinu govore o brojevima, između 8 i 10,5 milijardi. Jedna prognoza, od 22. juna 2017. godine, predviđa 9,8 milijardi u 2050. godini.
Ukupni broj stanovnika u 2100. godini mogao bi biti čak i 15,8 milijardi, ali se procjenjuje da će taj broj iznositi oko 11,2 milijardi.
Jedino je sigurno da će se težište mijenjati između kontinenata, prije svega u Aziji i Africi, zbog visokog nataliteta.
Istovremeno se u Evropi računa sa padom broja stanovnika, sa 742 miliona u julu 2015. godine, na 646 miliona u 2100. godini
Uskoro će Indija biti zemlja sa najviše stanovnika na Zemlji. Prema podacima iz 2017. godine, u Indiji je živjelo 1,339 milijardi stanovnika, dok je tada u Kini bilo 1,379 milijardi.
Prema podacima UN, broj stanovnika u Africi će sa 1,2 milijarde stanovnika danas, biti povećan na skoro 4,4 milijarde u 2100. godini.
To će, istovremeno, značiti da će se moć među kontinenatima, takođe, mijenjati. Sa povećanjem broja stanovnika rasti će i potrebe zemalja, za stambenim prostorom, prehrambenim artiklima i energiji.
Strahuje se da će borbe za resurse biti sve žešće. Mnogi eksperti računaju da je vrlo moguće da će se budući ratovi voditi isključivo zbog vode za piće.
Svjetska organizacija za zaštitu okoline računa da bi 2050. godine za toliki broj stanovnika bile potrebne 3 zemaljske kugle, kako bi pokrile potrebe stanovnika, naravno, ukoliko oni ne bi mijenjali sadašnje navike.
Kako broj stanovnika raste, površina poljoprivrednog zemljišta u većini dijelova Zemlje ne može se povećavati, stoga će neminovno doći do smanjenja plodnog zemljišta po glavi stanovnika. To je posebno dramatično u Africi.
Globalno gledano, biće moguće proizvesti dovoljno hrane za 12 milijardi stanovnika, prema podacima Svjetske organizacije za pomoć gladnima. Problem je što je raspodjela hrane nejednaka.
Bogata petina stanovništva konzumira 16 puta više hrane nego najsiromašnija petina. To vrši pritisak na način snabdjevanja. Pri tome se, pogotovo u velikim industrijskim zemljama, još uvijek baca dosta hrane, a od čega veliki dio nije pokvaren. Računa se da trećina prehrambenih namirnica završava u otpadu, a u industrijskim zemljama čak i polovina.
Prema podacima EU komisije, u Evropi se godišnje baci 90 miliona tona hrane u otpad. Svaki EU stanovnik prosjećno godišnje baci 179 kilograma voća, povrća, mesa i druge hrane.
Pri tome najveći dio ne dolazi iz gastronomije, kako bi se moglo očekivati, samo 14 posto, a najveći dio otpada ide na domaćinstva, 42 posto, a najveći dio toga, zbog lošeg planiranja kupovine i pogrešnog čuvanja namirnica.
Kod malih trgovina to je 5 posto, a kod proizvođača 39 posto, zbog povećane proizvodje ili pogrešnog skladištenja, ali i zbog naše perfekcije, jer mnogi paradajizi i krompiri uopšte ne dolaze u trgovinu, jer njihov oblik, ili boja, ne odgovaraju zahtjevima trgovaca, ili kupaca.
Zbog toga se jedan dio berbe jednostavno zaorava, umjesto da se obere.
Dok se sa jedne strane u otpad baci oko 1,3 milijarde tona hrane, istovremeno, prema podacima FAO, Svjetske organizacije za hranu, jedna milijarda ljudi na svijetu gladuje.
Ne baca se samo hrana. Širom svijeta jedna četvrtina potrošnje vode otpada na proizvodnju hrane, koja kasnije biva bačena u otpad.
Još jedan vid problema otpada je i ulov ribe. Jedan veliki dio ribe i morskih životinja, koji budu uhvaćeni u mrežu, takozvani sporedni ulov, još na moru budu bačeni nazad u more, kao mrtvi otpad.
Obeshrabrujuće brojke, moglo bi se pomisliti. Ipak, postoje rješenja, i to ne mali broj.
Tu spada povećanje proizvodnje, eficijentnije korištenje resursa, ili bolji lanac eksploatacije, kako bi se gubici održali na što nižem nivou.
S druge strane, kako bi se zaustavio trend rasta populacije: seksualno vaspitanje i bolje obrazovanje o prevenciji. Prema DSW, samo u Africi svaka druga žena ne može se zaštititi, iako bi to htjela, te tako dobiti manje djece, nego što želi. A prema DSW, to leži i na činjenici da žene nisu ravnopravne.
Pri tome, planiranje familije je ljudsko pravo. Prije 50 godina, UN su svakom čovjeku dale za pravo da slobodno i na vlastitu odgovornost odlučuje o broju djece i o vremenu njihovog rođenja. Veliki je skandal da je ovo ljudsko pravo milionima žena nije dostupno, jer kad bi one odlučivale slobodno, da li, kada i koliko djece će roditi, ljudima u siromašnim zemljama bi bilo puno bolje, a godišnji prirast svjeskog stanovništva bio bi manji za jednu četvrtinu.
Razloga za paniku nema, ali je razmišljanje o ovom problemu itekako potrebno, i to kako na višem, tako i na nižem nivou, na državnom, ali i na ličnom nivou.
Svako pojedinačno može uticati na njegove postupke i smanjiti njegov “ekološki otisak”.
Svako može svjesnije kupovati, manje bacati, izbjegavati nepotrebni saobraćaj, smanjiti potrošnju struje, i živjeti čuvajući resurse.
Jer, na Zemlji postaje sve tješnje, a svi žele ostati na njoj.
(n-tv)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Mene fascinira činjenica da u 21 veku ljudima i dalje najprimarnija funkcija razmožiti se. Koliko smo odmakli od pra čoveka?
Čovek ima 3 primarne funkcije: obezbediti hranu, toplo mesto i potomstvo.
Koliko je danas posle nekoliko hiljada godina situacija drugačija?
U Africi i Aziji je definitivno prvo “razmožiti se” pa tek onda “obezbediti hranu”. Dok je u Evropi, izgleda, izgleda na poslednjem mestu “razmožoto se”. Da li je to zbog slabljenja moći crkve ili zbog boljeg životnog stndarda ili pak zbog manjka vremena?
Primera radi, Nemačka je najstarija država na svetu (gledano po starosti stanovništva) a jedna od najjačih ekonomskih sila.
Apsurd