Treba prošetati Mostarom, zagledati se redom, od dućana do dućana, i pogledom potražiti nekog lijepog bazerdžana. Pogled je ljepši, u kasnu jesen, nego u vrevi ljeta, kada se ne može mirno proći od rijeke turista.
Zadržan pogled sa početka oktobra 2016.
Kao da se pred svakim dućanom odigrava drama ispisana u desetak redaka, a pjevana stoljećima…
Lijepi li su mostarski dućani,
još su ljepši mladi bazerdžani,
a najljepši bazerdžan Mustafa!
Prošetala Suljagina Fata,
prošetala do Mostara grada.
Luta Fata po čaršiji sama,
ona traži Muju bazerdžana.
Nađe Muju u sedmom dućanu:
"Bolan, Mujo, daj mi oku zlata!"
još su ljepši mladi bazerdžani,
a najljepši bazerdžan Mustafa!
Prošetala Suljagina Fata,
prošetala do Mostara grada.
Luta Fata po čaršiji sama,
ona traži Muju bazerdžana.
Nađe Muju u sedmom dućanu:
"Bolan, Mujo, daj mi oku zlata!"
"Nemam, nemam, Suljagina Fato,
danas, Fato, ja ne mjerim zlato.
Tereziju nosili jarani,
pa se nešto terezija kvari.
Nego, uđi, magaza ovamo,
uzmi zlata koliko ti drago!"
Prevari se Suljagina Fata,
prevari se, žalosna joj majka.
Uđe Fata u magazu sama,
za njom Mujo zamandali vrata!
fotografije: Emina Redžić Muftić
(spagos)