Mahale Zahum, Podhum i Predhum, okružuju podnožje Huma s njegove sjeverne i istočne strane. Zahum zauzima sjeverno podnožje Huma sve tamo od završetka Balinovca. Granica Zahuma završava na onom mjestu gdje se sastaju ulice Muje Bjelavca i Matije Gupca i tu počinje Podhum, dok je Šemovac granica Podhuma i Predhuma. Dio Predhuma, gdje se križaju ulice Gojka Vukovića i izlaz s Komadinovog (Lučkog) mosta zove se Ograda, a dobila je ime tek nakon 1912. godine.

Otkud takvo ime?
Sve do tada je mahala Predhum bila na začelju svih gradskih zbivanja i dosta je zanemarena od strane gradskih vlasti. Glavna mjesta svih trgovačkih zbivanja su bila Velika Tepa na Glavnoj ulici, Kujundžiluk, Mejdan i donekle Priječka čaršija. Velika Tepa je bila zakrčena prometom, a posebno je to bilo izraženo pazarnim danima, jer se na tom mjestu obavljala i trgovina živom stokom.

Kako bi rasteretili grad od stoke, opština je donijela odluku da se stočni Pazar s Velike Tepe (Glavne ulice) preseli u mahalu Predhum na ulazu u Donju mahalu. Tako i bi učinjeno. Pazar je ograđen i započelo se s prodajom stoke za pazarne dane, i to srijedom. Time je donekle omogućen brži razvoj toga dijela grada, a istovremeno je smanjena gužva na Glavnoj ulici. Po toj ogradi za stoku narod taj dio grada prozva Ogradom.

Međutim, kako u to vrijeme nije postojao Lučki most, veze s novostvorenim pazarom su bile veoma loše. Prelaz stoke i ljudi se obavljao Starim mostom, pa dalje Jusovinom ili preko šemovačkog mosta, tako da ovaj pokušaj izmještanja stočnog pazara nije uspio.
Ipak, ostade ime da podsjeća na te dane i želju da se Predhum razvije. Dijelom se to omogućilo ubrzo, jer je 1913. godine pušten u saobraćaj Komadinov (Lučki) most.

Danas je još uvijek sačuvana mala metalna ploča iz austrougarskoga perioda, na kojoj je lijevanjem utisnuto ime mahale Predhum i kućna numera, a nalazi se na Dugalića pekari.

Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago