Veliki Carinski harem
Tu, na blagim padinama Podveležja, gdje je vijekovima bilo groblje s bašlucima, muslimanskim nadgrobnim spomenicima, koje pjesnik Mostara Derviš-paša Bajezidagić, vidi kao „svako biće po jedna trska, svaka ljubav po jedan bašluk, svaki bašluk po jedan stih“, 6 novembra 1966. godine zazviždao je prvi voz normalnog kolosijeka na svom putu s nove željezničke stanice ka Pločama.
Na mjestu nekadašnjega velikog Carinskog harema, izgrađena je nova željeznička stanica, te je u tu namjenu prekopan cijeli harem. Nekoliko velikih bašluka i nišana tada je porazmještano po ostalim haremima i u blizine mostarskih džamija, ne bi li se spasio barem dio baštine. Međutim, vremenom im se izgubio svaki trag. Svi ti nadgrobni spomenici su odreda bili izrađivani od kamena tenelije tzv.miljevine, čiji je izvor kamenolom u Mukoši, nekih 5 kilometara južno od Mostara.
.jpg)
Prilikom pregleda harema, stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika kulture uočili su i posebne grobove s koso postavljenim pločama, koje su, po arhitekturi, odgovarale sličnim srednjevjekovnim grobovima pronađenim u okolnim mjestima Mostara (Gnojnice, Buna i Blagaj).
Pored arhitekture, ovi grobovi su odgovarali i po načinu sahranjivanja pokojnika i pronađenim artefaktima tom periodu. Zaključeno je da se radilo o dijelu mnogo većeg groblja s početka 15. vijeka.
.jpg)
Pored arhitekture, ovi grobovi su odgovarali i po načinu sahranjivanja pokojnika i pronađenim artefaktima tom periodu. Zaključeno je da se radilo o dijelu mnogo većeg groblja s početka 15. vijeka.
Da se još dublje kopalo, ko zna na kakve nalaze bi se još naišlo. Groblje o kome je riječ se prostiralo dužinom cijele Glavne ulice, a uništeno je gradnjom cesta i proširenjem naselja prema istoku, dok su zadnji ostaci groblja i harema uništeni izgradnjom današnje željezničke stanice.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
NovaSloboda.ba
