Ovoga se može sjetiti samo onaj, ko je u nekadašnja vremena srijedom, subotom i nedeljom išao na igranke u Abrašević.
Abrašević ljetos…
U Abraševiću igranka, a bife kod Pave, pun ko šibica za vrijeme pauze. Muzika je onoga vremena nakon sahatak, dva svirke pravila pauzu, u kojoj su djevojke išle do toaleta, da poprave frizuru šminku, a momci u bife do Pave, da s noga popiju jednu. Piva se hladila u v elikoj bačvi vode. Kako su flaše bile u vodi, popadale one naljepnice. A Sarajevsko, Nikšićko, Skol, sve iste boce. Kako ko ulazi Pavo pita koju, ovaj odgovara Skol, a Pavo lovi naljepnicu i stavlja na mokru bocu. Evo ti je veli. I tako redom. Nikome nije smetalo. Pavo i Marica legende!
I još jedan biser od Pave:
Za šankom, za vrijeme pauze na igranci, naručio momak lozu. Pavo ga odmjeri od glave do pete, daje mu lozu, u onoj maloj čaši od 0,5, a momak pita:
– Može li voda uz lozu?
– Sve ti je tu, reče Pavo i još jednom ga odmjeri.
…i za one koji ne znaju gdje se to sve dešavalo…
.
.
.
Komentar raje iz ondašnjeg folklora:
Mi, iz folklora, Maricu smo zvali Maca.
A gdje je ovdje kiselina sa saransakom ???
Uštipci sa sirom iz mijeha, sa Goranaca !!
Dzigarica !!
Evo, sve to dodajemo, da se ne bi zaboravilo.
…uz malu pomoć Tibora i Brace…
