Stephanie Alèe (Štefanijino šetalište)

Stephanie Alèe (Štefanijino šetalište)

 

Odmah nakon izgradnje mosta na Musali 1882. godine, probijen je i put do Balinovca. U početku je to bilo potrebno austro-ugarskim vojnim vlastima radi priprema za izgradnju Zapadnog logora (danas Sveučilište) i fortice na Bakamovića glavici, tj. izgradnje ceste prema Ljubuškom (1883.g.). Cesta do Žovnice probijena je 1887. godine, a narednih godina 1888. i 1889. izgrađen je produžetak ove ceste prema Širokom Brijegu i Imotskom.

Put dug 1,5 kilometar od Velike gimnazije (Gimanzija Aleksa Šantić) do Balinovca pretvoren je u šetalište 1889.godine. Šetalište je otvorila, i drvored platana zasadila, mostarska Općina u spomen dolaska u Mostar prijestolonasljednika princa Rudolfa (1858. – 1889.g.), sina jedinca Cara i Kralja Franje Josipa I., i nazvala ga u počast njegove supruge princeze Stephanie (1864. – 1945.g.). Platani su dobijali vodu iz kanala prokopanih dužinom cijele aleje. Rondo – kružni tok je izgrađen tek kasnije.

U Štefanijinom šetalištu (Stephanie Allèe), a kasnije Lenjinovom šetalištu, neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, radila je Tokića pekara, preko puta Gimnazije, a u bivšem Domu omladine bio je otvoren „Klub prosvjetnih radnika Mostara“.

Idući prema Rondou, u dijelu današnjega parka, nalazio se veoma poznati restoran „Pariz“ s predivnom ljetnom baštom i stalnom živom glazbom. To je u ono vrijeme bilo omiljeno mjesto sastajanja i druženja mostarske raje.

 

priredio: Tibor Vrančić