Pehlivan po imenu Šahin

U Mostar je hiljadu osamdesete godine po hidžri, ili negdje oko 1702. godine po novom kalendaru, dolazio neki pehlivan po imenu Šahin. Njegovo ime Šahin na turskom znači soko. Između kula Starog mosta razapeo je konop i po njemu prehodao sa kule na kulu. Sve ovo je zapisano u pjesmama mostarskog pjesnika Husein efendije Čatrnje, koji se koristio pseudonimom Husami ili Hulki.

 

 

(iz teksta OVJEKOVJEČENI KAMENI LUK, autor Nusret Omerika, časopis Most, Broj 108-109 (19-20 – nova serija), Godina XXIV novembar-studeni/decembar-prosinac 1998.)

 

Dio teksta ove pjesme u prevodu glasi:

 

… Po imenu Šahin, i osobom Šahin (soko), vješt u svom

zanatu, dođe u Mostar hiljadu osamdesete čestiti ljudina.

 

Sredinom grada teče jedna velika rijeka i na njoj je most,

kojem u visini – kako se odavno govori – nema ravna.

 

Zato što postoji opasnost, na ovom mostu su korkaluci

(ograda), bez bojazni niko ne može proći osim lahkog

povjetarca.

 

S obje strane postoje dvije kule, tako visoke, da bi njihovi

čardaci mogli biti gnijezdo sokolova, o prijatelju!

 

Šahin ne pogleda na ovu opasnost, izreče Božije ime,

prođe između dvije kule bez straha i bojazni.

 

Na sred prostora postavljali su svoje sprave i Arapi i

Perzijanci; ovako se nisu kretali ni Arapi, ni Perzijanci, ni

Latini.

 

Mnogo je pehlivana došlo do ovog prostora i pristupili mu,

ni jednom nije pošlo za rukom da izvrše sigurnu igru.

 

Sokolovi sokolići, to jesu njegovi učenici, svi su prešli

ovaj prostor govoreći: "O Plemeniti!"

 

Voda je davala refleks sjajnog sunca, izgeledali su na

konopu kao nanizani biser.

 

Sto hiljada puta bravo učitelju ovih. Nek ne ulazi u ovaj

zanat onaj koji mu neće biti zahvalan.

 

Husamijo, i ti od Boga zatraži svoju želju. On udovoljava

svakoj želji. Njegova je blagodat sveopća.

.