Rampe u Mostaru i rampadžije

Rampe u Mostaru i rampadžije

 

Uskotračna željeznička pruga prolazila je kroz sred Mostara. Na četiri mjesta u gradu pruga je presjecala ulice, pa su iz razloga bezbjednosti prolaznika i saobraćaja na tim mjestima bile izgrađene rampe ili brklje. Rampe su, gledano sa jevera prema jugu, bile postavljene kod stare bolnice, nekada ulica Desete Hercegovačke brigade, kod današnjeg gradilišta Sportske dvorane (mostarskog Skadra na Bojani), na križanju sa ulicom Stefaniee Alee, kasnije Lenjinovo šetalište, kod Gimnazije, pa na raskršću sa Liskom kod Krankenkasse, ili Doma zdravlja, i četvrta kod nekadašnjeg Hrvoja, ili kina Partizan, ili kod Sinemaskopa, kako se zvalo to kino dok je tu radilo, na raskrišću sa nekadašnjom ulicom Matije Gupca. Kako u Mostaru sve dobija svoje posebno ime, i rampe su imale svoje narodne naziv:, ona najsjevernija, “gornja rampa”, ona kod Doma zdravlja “srednja” rampa i ona kod sinemaskopa “donja” rampa. I danas će još poneko reći da se nešto nalazi kod srednje rampe i slično.

Rampama su rukovali obučeni željeznički radnici, koji su se zvali rampadžije, a kasnije je rad rampi bio automatizovan, pa se sa njima upravljalo centralno, sa željezničke stranice. Rampe su vrlo česti bivale spuštene, jer pored vozova, koji su ulazili i izlazili iz stanice, kolosjek, pogotovo onaj na Bulevaru, korišten je za ranžiranje teretnih vozzova. Za pješake je kod Gimnazije bio napravljen podhodnik, tako da su pješaci mogli nesmetano prolaziti ispod pruge. Pošto sve do šezdesetih godina nije ni bilo tako velikog broja automobila, cestovnom saobraćaju sva ova gungula kroz grad nije puno smetala. Više je narodu smetao dim i poneki pisak lokomotive u gluho doba noći.

 

Jedan interesantan tekst nalazimo na web stranici www.zeljeznice.net.

 

„Mostar tridesetih godina. Rampa kod gimnazije. U kućici kraj rampe je bio nadzornik skretnica i skretničar. Možda je sa njima još bio brkljačar. Rampa se zatvarala 5 min. najkasnije prije polaska vlaka iz kolodvora. Pošto je bila unutar ulaznog signala (između signala i prve ulazne skretnice) isto se zatvarala najkasnije na 5 min. Treća rampa prema jugu kod franjevačkog samostana isto se najkasnije zatvarala na 5 min. prije odlaska vlaka iz kolodvora. To nije bilo tako dugo zatvoreno kad je vlak išao iz Mostara. Ali je dugo bila zatvorena kad je vlak dolazio sa juga… Kućica gdje je bio nadzornik skretnica službeno se zvala Blok II(2). Blok I(1) bio je na sjevernoj strani. Princip kod obolježavanja je isti kao i kod kilomatraže pruge. Od centra (Beograd) je bio početak“.

 

Rad sa rampama je bio strogo propisan, kontrolisan i moralo ga se strogo pridržavati. Postupak kod postavljanja ulaz bio je sljedeći:

„Prometnik je na induktorskom telefonu zakružio malo duže (ručicom više vrtio) i davao fonogram sljedećeg sadržaja: Ulaz za vlak "xy" na kolosijek "x" broj ..(proizvoljni broj). Prvi potvrdu daje blok iz kojeg pravca dolazi vlak fonogramom: razumio broj ..(isto proizvoljni broj). Drugi blok potvrđuje fonogramom: Prisutan broj ..(isto proizvoljni broj). Davanjem naloga za pripremu ulaza vlaka je bila ujedno i naredba obustavljanja svih manevarskih poslova na putu vlaka i ulaznoj i izlaznoj strani kolodvora. Nadzornik skretnica je iza toga davao skretničaru ključeve od skretnica koje je trebalo okretati. Kada je to sve obavljeno nadzornik je pozivao prometnika i davao isto broj prometniku. Drugi blok je ponovno bio svjedok. Iza toga se ulazni signal postavljao na slobodno.”

 

Priredio: Smail Špago
.
Na slikama: rampa u centru kod gimnazija, donja rampa, kućica za rampadžiju na stanici, mjesto gdje je bila gornja rampa, i danasnja slika gdje je bila srednja rampa…
.
(fotosi iz arhiveTibora Vrančića)
.

Kliknite na sliku da bi je vidjeli u pravoj veličini
.

Komentariši