Stare fotografije pričaju – Turska svadba na mostu u Mostaru, 1900.tih

Stare fotografije pričaju – Turska svadba na mostu u Mostaru, 1900.

 

Čudno je to koliko stare fotografije mogu ispričati priča i bez toga da imaju bilo kakav popratni tekst. Naime, skupljajući i arhivirajući stare slike Mostara, naišao sam na nekoliko slika za koje se može reći da su slikane isti dan, možda i u vremenskom razmaku od samo nekoliko minuta, ili se na dvije različite fotografije nalaze iste osobe, motivi ili događaji. Ova činjenica i nije neko veliko čudo, kad se uzme u obzir da su krajem 19-og i početkom 20-og stoljeća rijetki imali fotografske aparate, pa su fotografi običavali jedan te isti motiv snimati u nekoliko navrata, ne znajući koja će fotografija uspjeti. Ako bi uspjelo više njih – svaku su stavljali u opticaj. Na svoje su staklene fotografske ploče bilježili prošlost, a za vjerovati je da su slike razvijali širom Europe (Budimpešta, Beč, Trst), jer potrebne opreme nije bilo u ovom kraju Balkana. Stoga su se i događale razne pogreške, od toga da je razvijena fotografija urađena naopako (u inverziji) ili su se potpisivala imena jednih gradova na slikama koje su predstavljale sasvim drugi objekt u drugom mjestu. Mnoge slike su naknadno retuširane, pa su fotografi dali oduška svojoj umjetničkoj mašti bojeći krovove u crveno (iako su u Mostaru poznati krovovi od bijelih kamenih ploča), ili nošnje u paleti kričavih boja. Zasad ću zaobići ovu temu grešaka na fotografijama i možda se vratiti na nju nekom drugom prigodom.

No, krenimo redom s fotografijama koje sam najavio na početku. Prva u seriji onih koje prikazuju motiv snimljen u razmaku od samo nekoliko minuta je snimak „turske svadbe“ (naime, tako glasi naslov fotografije na njemačkom jeziku), a koja se odigrava na mostu Franje Josipa nekih 1900-ih godina. Na slici se vidi razdragana kolona svatova koju predvode tri konjanika od kojih je krajnje lijevo barjaktar s turskom i iznad nje još jednom (nepoznatom) zastavom. Vidi se novi hotel Neretva otvoren 1892. g., Banja još nije bila izgrađena, a na Musali je mnoštvo drveća. Na mjestu gdje će kasnije biti izgrađena Banja ljudi iz okolnih sokaka žure kako bi ugledali mladu i mladoženju. Jasno razaznajemo da je tadašnji most građen iz dva dijela, prvi (onaj do Musale) se oslanja na dvije kamenom građene stope, dok je ostatak mosta oslonjen na dvije betonske kolone. Most je imao običnu željeznu ogradu, kraj koje je mnoštvo radoznalaca koji prate kolonu. Većina muškaraca imaju standardnu muslimansku nošnju s čakširama priljubljenim iz listove nogu, a prema gore široke i komotne. Mnogi imaju silahe oko pasa gdje su se u ono doba čuvale sve dragocjenosti, novac, osobne isprave, a na glavama svi redom imaju fesove. Među radoznalima uz ogradu mosta se ističu djeca, u prvom planu trojica od kojih jedan gleda u kameru, a druga dvojica pogledom prate konjanike. Oni su ujedno i poveznica s drugom slikom, na kojoj vidimo iste te dječake u prvom planu. Onaj s prve slike opet gleda u kameru, jer mu je očigledno ona mnogo zanimljivija od svadbe, dok druga dvojica naslonjeni na ogradu i dalje promatraju kolonu. Konjanici i zastava su isti i na ovoj fotografiji i možemo sa sigurnošću ustvrditi da su ove dvije slike nastale u razmaku od jedne ili dvije minute.

Tibor Vrančić

napomena: fotografije možete vidjeti u pravoj veličini ako kliknete na sliku.

 

 

Komentariši