beats by dre cheap

Sa stranice Cidom: Lakića vješala


Starijim Mostarcima, koji dobro poznaju Podveležje, poznato je da na brdu Stolac postoji mjesto koje se naziva Lakića vješala. Priča teče ovako. Krojač po profesiji, i to među najboljima u Mostaru, pedesetogodišnji Lazar Lakić te 1886. g. zapade u financijske poteškoće. Dugovi se nagomilali, vjerovnici za vratom, a radnja slabo posluje. Nema mu druge nego skratiti muke, podići ruku na se. Iako zna da Bogu takve stvari nisu mile, odlučio je skončat svoj život i skočiti iz svoga nemira u nemir Neretve. Pope se na Stari most, mislio, mislio, zagledan u modru dubinu, nakanjivao se i uto mu se okliznu, noga zape među željeznu ogradu, a on ostade tako visjeti nad ponorom – ni tamo ni 'vamo. Poče dozivati pomoć te slučajni prolaznici priskočiše i spasiše ga sigurne smrti.
Već su Mostarci zaboravili ovaj slučaj kad jedne noći neki prolaznici ugledaše svjetlosne signale s brda Stolac, te odmah prijaviše policiji. Komandir odredi dvojicu policajaca da izvide što to ima gore na brdu. Nakon dugog noćnog penjanja po kršu stigoše ova dvojica na Stolac, ali ne vidješe ništa sumnjiva. Tek kad se malo razdani ugledaše oni neobičnu konstrukciju – u okomitoj stijeni na dva klina obješena dva konopa, a između njih na oba kraja konopa zakačena daska i na njoj Lazar – opet ni tamo ni 'vamo. Objašnjava policajcima da je ponio dva kruha, vode, rakije, pribor za gradnju ovi čudnih vješala i fenjer da bolje vidi u mraku. Zaglavljen na strmoj stijeni, ne mogavši izvršiti svoj naum, a ostavši i bez hrane, i bez vode, i bez rakije počeo je davati signale fenjerom. Uto pristigoše i neki Mostarci koji su pošli za policajcima te ga nekako spasiše. Prenesoše ga jadna u bolnicu. Je li točna priča da je od muke odjednom posijedio – ne zna se, ali ostade živ i ostade ime Lakića vješala.

Fotografija brda Stolac (Ismail Braco Čampara) 2012. g.
(Tibor/cidom)

Na granici sjećanja
http://memorylimit.blogger.ba
08/04/2019 12:21