beats by dre cheap

Jedna slika hiljadu sjećanja: Česma sa stare autobuske stanice u Mostaru

ostaci česme 2017.

autobuska i željeznička stanica 1964.


oko 1900.

pogled iz vazduha danas 2017.

Ostaci česme na staroj autobuskoj stanici u Mostaru

Slika ostataka česme sa stare autobuske stanice u Mostaru, koju je na facebook postavio Enes Vukotić, izazvala je mnoštvo diskusija i kometara.

Stara autobuska stanica u Mostaru odmah iza Drugog svjetskog rata bila je smještena u ulici Moše Pijade, današnja Kolodvorska. Nalazila se sa druge strane ulice, nasuprot stere željezničke stanice, tako da je svojim položajem putnicima omogućavala nesmetan nastavak putovanja u svim pravcima koje je pokrivala željeznca, ili brojne autobuske linije prema mjestima širom Hercegovine i dalje. Ovdje treba napomenuti da je lokalni autobuski saobraćaj za prigradska mjesta imao svoju stanicu, koja se nalazila na istoj strani nakojoj se nalazila i zgrada stare željezničke stanice, a preko puta hotela Hercegovina i upravne zgrade ŽTP.
Autobuska stanica je ustvari bilo stajalište autobusa, koji su se parkirali počevši od hotela Hercegovina pa sve do zgrade tadašnjeg Okružnog suda, jedan iza drugog. Na samom ulazu u hotel Hercegovina bila je smještena Biletarnica u kojoj su se mogle kupiti karte za prevoz, ili kako se to nekada govorilo „bileti“ pa od toga i potiče ime Biletarnica.
O postojanju autobuske stanice na ovom mjestu prije Drugog svjetskog rata nema pisanih tragova, a jedni pisani tragovi koji spominju prevoznička preduzeća u Mostaru potiču iz sjećanja suvremenika, kao što je u sjećanju „Mostar čaršija kakve više nema“ napisao Hilmija Šiširak.
On na ovu temu spominje:
„...počev od kafane “Jagnje”, pa do upravne zgrade ŽTP-a, bilo je par malih dućana i brijačnica, kao i poslovne prostorije tek formiranog preduzeća “Špedicija”. Prvi direktor “Špedicije” bio je Remzija Puzić. Kasnije “Špedicija” prerasta u “HAP” (Hercegovački autoprevoz), da bi se, zatim, iz njega iznjedrio mostarski gigant “Autoprevoz”.
Česma sa slike, stajala je negdje u blizini jedne brijačnice, vlasništvo Alije Agića, malo sjevernije od Biletarnice, a služila je putnicima i namjernicima za osvježenje, pogotovo u ljetnom periodu i vremenima velikih vrućina, kada se, tada najčešće makadamskim prašnjavim putevima stizalo u Mostar iz raznih pravaca Hercegovine pa je osvježenje od vrućine i prašine bila prijeka potreba.
Ovdje valja napomenuti da su se jedno vrijeme, prije izgradnje nove autobuske stanice u sklopu kompleksa sa Željezničkom stanicom, međugradski autobusi zaustavljali i polazili sa Musale.

(spagos)

Na granici sjećanja
http://memorylimit.blogger.ba
12/12/2017 16:58