Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


24.08.2018.

O knjigama, i gdje se mogu kupiti


Knjiga Stambol u Mostaru
Knjiga pod nazivom Stambol u Mostaru, autora Tibora Vrančića još je jedan pokušaj da se starim tekstovima otrgnu od zaborava neki manje poznati događaji koji su se dogodili u Mostaru prije više od stoljeća.
Tekstovi su prikupljeni iz brojnih starih knjiga objavljenih u prošlosti Mostara. Namjera autora je pokazati jednu bogatu prošlost grada koja je sazdana od sitnih, naoko nevažnih stvari, ali koje su imale svoju rolu u tkanju povijesti grada. Ti događaji mogu biti koristan materijal za učenje iz prošlosti, za korist budućnosti, kako se neke loše stvari ne bi ponovile, a neke dobre uzele za primjer mlađim generacijama.
Tekstovi su obogaćeni kolor fotografijama starog Mostara koje je kistom oživio Miodrag Milićević, a rađene su na osnovu predloška starih originalnih fotografija Mostara.
U odabiru tekstova autora je vodio sljedeći kriteriji: da budu zanimljivi, da otkrivaju nešto značajno ili da rasvjetljuju neku manje poznatu činjenicu, te je usto nastojao biti objektivan u izboru koliko god je to moguće. Nadamo se da će čitatelji pronaći ponešto zanimljivog i poučnog iz ovog materijala.
Ovo je inače druga knjiga u CIDOM-ovoj biblioteci. Knjiga je objavljena u izdanju Fram Zirala. u B5 formatu (17,6 X 25 cm), tvrdog uveza.

Knjiga Perom i kamerom o Mostaru.
Treća knjiga u biblioteci CIDOM-a, Perom i kamerom o Mostaru, također je izdala izdavačka kuća Fram Ziral Mostar. Radi se o knjizi formata B5 (17,6 x 25 cm) tvrdog uveza, a koja na 267 strana donosi mnoge zanimljive tekstove o Mostaru koje su napisali brojni inozemni putopisci s kraja 19. i početka 20. stoljeća posjećujući naš grad. Svi ti dojmovi o Mostaru predstavljaju svjedočanstva jednog povijesnog vremena i želja je autorskog trojca Tibor Vrančić, Smail Špago i Ismail Braco Čampara, sačuvati ih od zaborava.
Prvi je to pokušaj stavljanja na jedno mjesto brojnih putopisaca koji su posjetili Mostar. Putnik od prije stotinu i više godina nije bio kao današnji – što brže „protutnjati” nekom destinacijom, pokupovati pokoji jeftin madeinChina suvenir, donijeti doma brdo digitalnih fotografija koje se nikada više neće ni pogledati; ili postaviti pokoji selfie na facebook ili tweeter. Onovremenome putniku nije bilo dovoljno samo nijemo posjetiti neko mjesto, usput prigristi nešto na brzinu i nastaviti dalje. Naprotiv, on se zanimao za način života ljudi, on je razgovarao s njima, posjećivao ih u njihovim domovima, očaravala ga je povijest zemlje u koju je došao, njihova kuhinja i običaji, on je primjećivao svaku malenu stijenu obraslu mahovinom, raspukli šipak, granu smokve koja je virila ponad nekog duvara, zelenu boju Neretve, obične ljude.
Usto, u knjizi su obrađeni i brojni fotografi iz istog perioda (skupa s njihovim fotografijama grada) koji su kamerama ovjekovječili Mostar te stoga knjiga predstavlja jedan amalgam ova dva žanra - putopisa i fotografije. Fotograf s početka dvadesetog stoljeća je snimao likove i predjele prvim fotoaparatima i brižljivo čuvao staklene ploče, kako bi ih objavio u knjizi ili pokazao zemljacima, rušeći tako stereotipe koje je zapadni svijet stvorio prema ovoj zemlji.
Knjiga je također obogaćena brojnim fotografijama starog Mostara, pa stoga predstavlja uistinu jedno bogatsvo koje valja sačuvati za buduća pokoljenja.
Obje knjige su već u prodaji i mogu se kupiti
  • u knjižari Mutevelić u Cernici,
  • u Fram Ziralovoj knjižari na Univerzitetu (Zapadni logor)
  • u Logovitinoj knjižari u Splitskoj ulici i
  • u Urarskoj radnji Urar – u Rudarskoj ulici preko puta Mepas Malla
(cidom-team)

24.08.2018.

Obavijest u vezi web stranice Cidom


U brojnim kontaktima smo stekli dojam da mnogi ne znaju za postojanje naše stranice
www.cidom.org te da postojanje te internetske stranice poistovjećuju s ovom facebook stranicom. Stoga, za te manje upućenije samo jedno kratko objašnjenje:

Facebook stranica Cidom je grupa otvorena za druženje, kontakte s rajom, diskusiju o pojedinim temama i obavijesti. Na njoj svaki član grupe može postaviti post ili fotografiju iz svoje privatne zbirke.

Međutim, naša glavna stranica na adresi: www.cidom.org je vođena isključivo od strane administratora koji je jedini mogu uređivati i na njoj je skupljena cjelokupna arhiva koja se sastoji od brojnih knjiga u pdf formatu i skoro 10.000 fotografija iz svih perioda povijesti Mostara i ona je dostupna za neograničen i besplatan pregled svakoga koga ova materija zanima.

(cidom-team)
22.08.2018.

Sitan znamen: Narodno pozorište


Javna ustanova Narodno pozorište Mostar zvanično je osnovana i počela s radom 28. novembra. 1949. godine u sali Radničkog društva Abrašević.
Prve dvije sezone, Pozorište je egzistiralo bez pozorišnog fundusa, u jednoj staroj, trošnoj pozorišnoj dvorani s pozornicom. Ubrzo je sazrela odluka za gradnju, odnosno adaptaciju nove pozorišne zgrade.
Početkom 1949. godine, donesena je odluka o gradnji zgrade Pozorišta i to na temeljima zgrade Srpsko-pravoslavne crkvene opštine, koji su na tom prostoru stajali sve od 1938. godine. Generalni projekat interijera izradio je profesor arhitekture Moma Belobrk iz Beograda. Iako postojeći temelji nisu bili predviđeni za ovakvu zgradu, već u septembru iste godine pristupilo se gradnji. Naravno da 17. novembra 1951. godine, prilikom svečanog otvorenja Pozorišta nije sve bilo završeno, ali osnovna funkcija objekta je zadovoljila. Ni danas plato ispred Pozorišta nije dovršen u skladu s postojećim projektom.
Izgradnjom nove zgrade, dolaskom Safeta Ćišića za upravnika pozorišta, 1. januara 1951. godine, angažovanjem novih već afirmisanih, ali i glumaca početnika, tehničkim pojačanjem u savremenoj opremi i ljudstvu, stvara se kolektiv od 80 članova, koji započinje ispisivati novu stranicu ovog teatra.
Priredili: Ismail Braco Čampara/Tibor Vrančić/Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
21.08.2018.

Bajram Šerif Mubarek Olsun


(spagos)
20.08.2018.

Čuvar istorije Rođenih


Enes Vukotić – Čuvar istorije Rođenih

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Sportske novosti 18. augusta 2018. autor Mirsad Starčević)

Ljubav prema “Rođenima“ je nemjerljiva. Mnogi u ljubavi prema klubu pronalaze smisao svog života, a Enes Vukotić je upravo takav. Jedan je od simbola tima sa Neretve, živa enciklopedija “Rođenih“, vrhunski poznavatelj fudbalskih i drugih prilika oko kluba i čovjek koji je više od trideset godina proveo radeći u Veležu.
Uporedo s poslom, Eno je decenijama uz veliku dozu sentimentalnosti, sakupljao podatke i isječke iz novina. Često u polušali među rajom je znao kazati: “Stotinu se puta posvađam sa suprugom, zbog građe za knjigu o crvenom timu“. Jer i kada je sa suprugom i najbiližima – Enes misli na Velež. To je nešto više od ljubavi, to je Velež, to je Enes Vukotić.
S druge strane, da bi običan čovjek shvatio veličinu iskonske ljubavi, treba da zna što su “Rođeni“, nekad najomiljeniji jugoslovenski prvoligaš, a i danas širom regiona poštovan od neutralnih navijača. Onda stvari postaju mnogo jasnije. Ko je barem jednom kročio na hram fudbala, stadion Pod Bijelim brijegom, zna kakve emocije krenu kroz krvotok i kada se sjetite najvoljenijih.
Ogromna je privilegija razgovarati, družiti se i biti istinski prijatelj s ljudskom veličinom i čuvarom historije “Rođenih“ – Enesom Vukotićem. Veliku zahvalnost “krojač“ ovog teksta duguje Enesu Vukotiću, jer mu je ukazao povjerenje i neizmjernu čast, da u Almanahu iskaže svoje mišljenje prema bh. fudbalskom velikanu. U skoro stoljetnoj tradiciju kluba, čast je biti s imenom i prezimenom među najvećim sportskim i ljudskim legendama.
Knjiga je svojevrsna hronologija, velikog broja utakmica koje je Velež odigrao kroz svoju historiju. Djelo koje je urađeno je jedinstveno u sportskom svijetu, što se sa sigurnošću može utvrditi, jer na više od 1. 100 stranica sadrži ogroman broj novinskih izvještaja, koje je Eno marljivo godinama sakupljao, čuvao i uklopio u poseban mozaik.
Tu se može vidjeti preko 1. 000 fotografija različitih generacija kluba, zatim oko 600 izvještaja sa Veležovih utakmica. Almanah je jedno antologijsko djelo, čija će se prava vrijednost odrediti tek u godinama i decenijama koja slijede, te zaslužuje da krasi biblioteku svakog zaljubljenika i prijatelja Veleža
Naravno, i navijača drugih timova, te posebno mlađe generacije, koja bi se mogla uvjeriti što je bio Velež i kako ga danas treba voljeti. Zašto ? Zato što se Velež oduvijek njegovao u srcima navijača, skoro stoljeće, kao nešto najrođenije. A dobro je znano da je oduvijek imao i najljepši nadimak za jedan fudbalski klub u cijelom svijetu, to pitomo – “Rođeni“.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)


15.08.2018.

Promovisane dvije knjige o Mostaru

(tekst sa fotografijama, koji slijedi, objavljen je na službenoj stranici Mostarskog ljeta, 15. augusta 2018. godine)


U velikoj sali Centra za kulturu Mostar, večeras je u okviru manifestacije „Mostarsko ljeto 2018" upriličena promocija dvije izuzetno zanimljive knjige koje se tiču grada Mostara. Riječ je o knjigama: "Perom i kamerom o Mostaru", autorskog trojca Tibora Vrančića, Smaila Špage i Ismaila Brace Čampare i "Stambol u Mostaru", autora Tibora Vrančića.



Autori su, kako je i na samom početku moderator večerašnje promocije Nedžad Maksumić kazao, tri zaljubljenika u Mostar koji spašavaju sjećanja i složni su u jednom, a to je da je historija Mostara cjelovita, nepromjenjiva i neprekrojiva.

'Perom i kamerom o Mostaru'je zbirka svih putopisaca koji su dolazili u Mostar, još prije sto i više godina, i koji su pisali o njemu. Zanimljivo je to, s aspekta današnjeg turizma i današnjih turista, uporediti kako su nekada strani turisti doživljavali Mostar, a kako ga danas doživljavaju. U knjizi je napravljena i kombinacija sa fotografima iz istog perioda koji su ostavili trag u fotografiji. Ta smo dva stila ukomponovali, tako da imamo 47putopisaca i oko 30-tak fotografa. Neko misli da se to dvoje ne može kombinovati, ali svakoje majstor svog zanata. Fotograf doživljava stvari na jedan način, pisac na drugi, tako da smo mi to spojili.", kazao je Tibor Vrančić, jedan od autora knjige „Perom i kamerom o Mostaru".

Vrančić je objasnio o čemu se radi i u njegovoj knjizi „Stambol u Mostaru".

Što se tiče knjige 'Stambol u Mostaru', ilustrator je Miodrag Miličević koji je radio slike u akvarelu, na osnovu starih fotografija. Onda sam uzeo tekstove iz starih knjiga koje se nalaze, također, na web stranici 'CIDOM'-a. Riječ je o pojedinim tekstovima o Mostaru, stanovnicima tadašnjeg Mostara, raznim smiješnim događajima, manje važnim za Mostar, ali koji su isto dio historije. Tako da sam i to sastavio u jednu knjigu.", istakao je Vrančić.



O značaju i vrijednosti ove dvije knjige, pojasnio je Smail Špago, jedan od autora knjige „Perom i kamerom o Mostaru".

Svaka knjiga o Mostaru je dobrodošla i jedan je doprinos da imamo cjelokupniju sliku o našem gradu. Da se vidi šta je Mostar nekad bio, jer to samo kroz pisani dokument možemo vidjeti. Sve drugo se zasniva na pričama, ali to prođe i završi se na priči. Ovo je najljepše što za Mostar neko može uraditi, a to su pisani dokumenti o našem gradu.", objasnio je Špago.


Saradnja između autora se razvila kroz uređivanje fotografija starog Mostara na društvenim mrežama.

Iskupili smo negdje oko 10 000 fotografija starog Mostara. Zatim smo otvorili stranicu 'CIDOM', na koju smo postavili sve knjige do kojih smo došli i pomenute fotografije. Ovi materijali su dostupni svima na adresi www.cidom.org, a mogu poslužiti studentima, književnicima i kome god je to potrebno.", naglasio je Vrančić.

CIDOM - centar za informaciju i dokumentaciju Mostar je, kako kaže moderator Maksumić, web stranica na kojoj se mogu pronaći brojni stari tekstovi koji govore o historiji Mostara, stare fotografije, dokumenti i zanimljivosti koje je nekoliko entuzijasta vrijedno i uporno tražilo i pronalazilo na mnogim stranama, kako bi ih sačuvali od zaborava za one koji se žele sjećati, i za generacije koje dolaze.



Vezu između ove dvije knjige, i odgovor na pitanje zašto obje knjige na jednoj promociji, predstavlja vrlo jednostavan razlog, a to je što su se svi autori, još dok je Braco bio živ, odrekli dobiti, te će sav prihod ići za održavanje stranice 'CIDOM'.", istakao je Vrančić.

Prosječna mjesečna posjećenost stranice je između 8000 i 10000 posjeta. Uzimajući u obzir, da se ne bavimo dnevnom politikom, žutom štampom ili estradom, ovaj broj je značajan. U zadnje vrijeme primjećujemo da se naša arhiva koristi kao izvor za pisanje stručnih radova iz historije, što nas čini posebno ponosnim. To nam je potvrda daje ovo lijepa i plemenita ideja, i da smo na pravom putu.", kazala je Emina Redžić Muftić, članica 'CIDOM' tima.

Promotor knjiga bio je novinar i publicista Šemsudin Zlatko Serdarević, a večer je upotpunilo čitanje odlomaka iz obje knjige, koje je izdvojio i pročitao direktor Mostarskog teatra mladih, Sead Đulić.

(mostarskoljeto.ba)





15.08.2018.

Održana promocija knjiga „Perom i kamerom o Mostaru“ i Stambol u Mostaru“





(fotosi: Nedim, Ajša, Jagoda)

U okviru manifestacije „Mostarsko ljeto 2018“, sinoć je u Centru za kulturu grada Mostara održana promocija knjiga “Perom i kamerom o Mostaru”, autorskog trojca Tibora Vrančića, Smaila Špage i Ismaila Brace Čampare i “Stambol u Mostaru”, autora Tibora Vrančića.
Knjiga “Perom i kamerom o Mostaru” donosi veliki broj zanimljivih tekstova o Mostaru, koje su napisali brojni inostrani putopisci s kraja 19. i početka 20. vijeka posjećujući naš grad.
Svi ti utisci o Mostaru predstavljaju svjedočanstva jednog istorijskog vremena i želja je autorskog trojca sačuvati ih od zaborava, a ujedno to je prvi pokušaj stavljanja na jedno mjesto brojnih putopisaca koji su posjetili Mostar. Putnik od prije stotinu i više godina nije bio kao današnji – što brže „protutnjati” nekom destinacijom. Naprotiv, on se zanimao za način života ljudi. Uz to, u knjizi su obrađeni i brojni fotografi, zajedno sa njihovim fotografijama, iz istog perioda koji su kamerama ovjekovječili Mostar. Zbog toga, knjiga predstavlja jedan amalgam ova dva žanra – putopisa i fotografije.
Knjiga je posvećena nedavno preminulom članu autorskog trojca, Ismailu Braci Čampari, za čijeg života je obrađen najveći broj tekstova i fotografija u knjizi.
Druga knjiga “Stambol u Mostaru” pokušava da starim tekstovima otrgne od zaborava neke manje poznate događaje koji su se desili u Mostaru prije više od jednog vijeka. Tekstovi su prikupljeni iz brojnih starih knjiga objavljenih u prošlosti Mostara. Namjera autora je pokazati jednu bogatu prošlost grada koja je sazdana od sitnih, naoko nevažnih stvari, ali koje su imale svoju ulogu u tkanju istorije grada. Ti događaji mogu biti koristan materijal za učenje iz prošlosti, za korist budućnosti, kako se neke loše stvari ne bi ponovile, a neke dobre uzele za primjer mlađim generacijama.
Tekstovi su obogaćeni kolor fotografijama starog Mostara, koje je kistom oživio Miodrag Milićević, a rađene su na osnovu predloška starih originalnih fotografija Mostara. U odabiru tekstova autora su vodili sljedeći kriteriji: da budu zanimljivi, da otkrivaju nešto značajno ili da rasvjetljuju neku manje poznatu činjenicu, te je uz to nastojao biti objektivan u izboru koliko god je to moguće.
(Novasloboda.ba)
15.08.2018.

Sitan znamen: Žig Vojne pošte


Dolaskom austrougarske vlasti, Mostar sve više prihvata evropske standarde.
Tako se na Mejdanu, tadašnjem Rudolphplatz-u (danas Trg 1. maja), gradi Vojna pošta. Svečano je otvorena 6. avgusta. 1878. godine.
Regruti, koji su služili u jednom od tri vojna logora Mostara, su sa drvenim vojnim sanducima pristizali iz svih krajeva K. & K. monarhije u Mostar.
Tako nalazimo i mnogobrojne razglednice iz tog perioda s motivom ovog objekta i trga, ali je za ove kao i razglednice s ostalim motivima Mostara zajedničko, da su sve one poslate u svijet baš sa ovog mjesta – iz Vojne pošte, sve ovjerene žigom pošte koga donosimo ovdje.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
14.08.2018.

Večeras promocija dvije knjige o Mostaru


Knjiga "Perom i kamerom o Mostaru" biće promovisana večeras u Centru za kulturu Mostar u okviru programa Mostarsko ljeto' s početkom u 20:30.


Autori knjige su Tibor Vrančić, Smail Špago i Ismail Braco Čampara.

"Perom i kamerom o Mostaru" je posvećena nedavno preminulom članu autorskog trojca, Ismailu Braci Čampari, za čijeg života je obrađen najveći broj tekstova i fotografija u knjizi.

Istu veče će u Centru za kulturu Mostar biti održana promocija knjige 'Stambol u Mostaru', autora Tibora Vrančića.

Knjiga 'Stambol u Mostaru' pokušava da starim tekstovima otrgne od zaborava neke manje poznate događaje koji su se dogodili u Mostaru prije više od jednog stoljeća.

Tekstovi su prikupljeni iz brojnih starih knjiga objavljenih u prošlosti Mostara - stoji u najavi promocije.
(StarMo)

11.08.2018.

U Centru za kulturu: Promocija knjiga „Perom i kamerom o Mostaru“ i „Stambol u Mostaru“





U okviru manifestacije Mostarsko ljeto, u utorak 14. avgusta u Centru za kulturu Mostar (Rade Bitange, 13), s početkom u 20,30 sati, održaće se promocija dvije knjige: “Perom i kamerom o Mostaru”, autorskog trojca Tibora Vrančića, Smaila Špage i Ismaila Brace Čampare i “Stambol u Mostaru”, autora Tibora Vraničića.
Prva knjiga “Perom i kamerom o Mostaru” na 267 stranica donosi veliki broj zanimljivih tekstova o Mostaru koje su napisali brojni inostrani putopisci s kraja 19. i početka 20. vijeka posjećujući naš grad. Svi ti utisci o Mostaru predstavljaju svjedočanstva jednog istorijskog vremena i želja je autorskog trojca sačuvati ih od zaborava. Autori su se pobrinuli da se tekstovi prevedu sa jezika na kojima su onoga vremena bili objavljivani, i kao takvi sačuvani do danas.
Prvi je to pokušaj stavljanja na jedno mjesto brojnih putopisaca koji su posjetili Mostar. Putnik od prije stotinu i više godina nije bio kao današnji – što brže „protutnjati” nekom destinacijom. Onovremenom putniku nije bilo dovoljno samo nijemo posjetiti neko mjesto, usput pregristi nešto na brzinu i nastaviti dalje. Naprotiv, on se zanimao za način života ljudi, on je razgovarao s njima, posjećivao ih u njihovim domovima, očaravala ga je istorija zemlje u koju je došao, njihova kuhinja i običaji, on je primjećivao svaku malenu stijenu obraslu mahovinom, raspukli šipak, granu smokve koja je virila ponad nekog duvara, zelenu boju Neretve, obične ljude.
Uz to, u knjizi su obrađeni i brojni fotografi iz istog perioda (skupa s njihovim fotografijama grada) koji su kamerama ovjekovječili Mostar, te stoga knjiga predstavlja jedan amalgam ova dva žanra – putopisa i fotografije. Fotograf s početka dvadesetog vijeka je snimao likove i predjele prvim fotoaparatima i brižljivo čuvao staklene ploče, kako bi ih objavio u knjizi ili pokazao zemljacima, rušeći tako stereotipe koje je zapadni svijet stvorio prema ovoj zemlji.
Knjiga je, takođe, obogaćena brojnim fotografijama starog Mostara, pa stoga predstavlja uistinu jedno bogatsvo koje valja sačuvati za buduća pokoljenja.
Knjiga je posvećena nedavno preminulom članu autorskog trojca, Ismailu Braci Čampari, za čijeg života je obrađen najveći broj tekstova i fotografija u knjizi.
Druga knjiga “Stambol u Mostaru” na 137 stranica pokušava da starim tekstovima otrgne od zaborava neke manje poznate događaje koji su se dogodili u Mostaru prije više od jednog stoljeća. Tekstovi su prikupljeni iz brojnih starih knjiga objavljenih u prošlosti Mostara.
Namjera autora je pokazati jednu bogatu prošlost grada koja je sazdana od sitnih, naoko nevažnih stvari, ali koje su imale svoju rolu u tkanju povijesti grada. Ti događaji mogu biti koristan materijal za učenje iz prošlosti, za korist budućnosti, kako se neke loše stvari ne bi ponovile, a neke dobre uzele za primjer mlađim generacijama.
Tekstovi su obogaćeni kolor fotografijama starog Mostara koje je kistom oživio Miodrag Milićević, a rađene su na osnovu predloška starih originalnih fotografija Mostara. U odabiru tekstova, autora su vodili sljedeći kriteriji: da budu zanimljivi, da otkrivaju nešto značajno ili da rasvjetljuju neku manje poznatu činjenicu, te je, uz to, nastojao biti objektivan u izboru koliko god je to moguće.
(NovaSloboda.ba)
08.08.2018.

Sitan znamen: Mešćema


U neposrednoj blizini Sinan-pašine (Atik) džamije na Mejdanu (danas Trg 1.maja) vijekovima se nalazila, između ostalih ustanova, i Mešćema (sudnica).
Tu kuću na Mejdanu je podigao mostarski učenjak i muftija Mustafa Ejubović, poznat pod imenom Šejh Jujo (1651. – 1707.).
Ali-paša Rizvanbegović je adaptirao tu zgradu, koja i danas postoji i na njoj se nalazi ploča s natpisom iz koga saznajemo da je tu zgradu podigao Šejh Jujo za stanovanje sudija, koji budu služili u Mostaru.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
07.08.2018.

Za devet godina postojanja, tri miliona posjetilaca bloga spagosmail.blogger.ba


Nevjerovatno! Blog postoji od 30. maja 2009. godine i nikada mi nije bila namjera da na blogu objavljujem priloge kako bi njima sakupljao broj posjeta. Cifra od dva miliona posjetilaca prekoračena je prije godinu i koji mjesec. Sad više ni ne znam tačan datum, ali je bilo prije ljeta. Milion posjetilaca je prekoračen dvije godine prije toga. Analiza prostim okom kazuje da je za prvi milion posjeta trebalo šest godina, za drugi milion dvije godine, a za treći malo više od godine. Ovo mi liči na nekakve druge milione, koje nažalost neki bloge ove vrste nikada neće ni vidjeti.
Zahvaljujem ovom prilikom svima onima koji nalaze vremena i posjete ovaj blog.
Nadam se da će i u buduće blog biti popunjen sličnim sadržajima.

Smail Špago



02.08.2018.

Priča o pjesmi: 50 godina pjesme „Hey Jude“





Prije 50 godina Beatlemanija je udarala najžešćim talasima. Pola stoljeća kasnije The Beatles sa njihovim najvećim hitovima nisu zaboravljeni, prije svega jedan, najvjerovatnije najveći hit „Hey Jude“ danas je popularniji nego ikad.
Song je jadna od najpopularnijih singlova svih vremena. Pjesma je 13 sedmica uzastopno bila na prvom mjestu top lista, i postala je pobjeđena tek 20 godina kasnije od strane švedske grupe ABBA i njihovog hita „Fernando“.
Zbog čega je uspješna i danas?
Moguće, što se radi o jednoj dirljivoj priči koja se krije iza pjesme. Nju je komponovao Paul McCartney za sina Johna Lenona Juliana. Malo prije nastanka pjesma John Lenon se razveo od njegove žene Cyntije, a mali Julian je zbog toga mnogi patio. Da bi razvedrio Juliana, Paul je sjeo za klavir i kako kažu, počeo svirati i pjevati, i par minuta iz toga izašao je ovaj grandiozni hit!
(songtexte)

Pjesma „HeyJude“ je i danas jedan omiljeni klasik.
Prije 50 godina Beatlesi su pjesmu dugu sedam minuta snimili u londonskim Abbey Road studiju.

"Hey Jude" je pjesma koju je napisao engleski rock muzičarPaul McCartney, a koja se tradicionalno pripisuje tandemu Lennon-McCartney. Izdata je u augustu 1968. godine kao prva singlica njihovog sastava The Beatles za izdavačku kuću Apple Records. Po svom stilu je balada.
Izvorno je bila naslovljena "Hey Jules", što se najčešće tumači nastojanjem McCartneyja da utješi Lennonovog sina Juliana, čiji su roditelji u to vrijeme prolazili kroz razvod. Poznata je po tome što traje čak sedam minuta te se smatra jednom od najdužih pjesama u istoriji savremene zabavne muzike.
"Hey Jude" se popela na prvo mjesto britanske top-liste, postavši do tada najdužom pjesmom kojoj je to uspjelo. Također je došla na prvo mjesto američke top-listee gdje je ostala punih devet nedelja.
(wikipedia)


Hey Jude

Hey Jude, don't make it bad
Take a sad song and make it better
Remember to let her into your heart
Then you can start to make it better
Hey Jude, don't be afraid
You were made to go out and get her
The minute you let her under your skin
Then you begin to make it better
And anytime you feel the pain, hey Jude, refrain
Don't carry the world upon your shoulders
For well you know that it's a fool who plays it cool
By making his world a little colder
Nah nah nah nah nah nah nah nah nah
Hey Jude, don't let me down
You have found her, now go and get her
Remember to let her into your heart
Then you can start to make it better
So let it out and let it in, hey Jude, begin
You're waiting for someone to perform with
And don't…


Hej Džud

Hej Džud, nemoj da pogoršavaš stvari
Uzmi neku tužnu pesmu i napravi je boljom
Ne zaboravi da je pustiš u svom srcu
Tek tada ćeš moći da popraviš stvari
Hej Džud, nemoj da se bojiš
Ti si stvoren da odeš i uzmeš je
U trenutku kad je pustiš da ti se uvuče pod kožu
Tek tada će se stvari popraviti
I svaki put kada osjetiš bol, Hej Džud, sudrži se
Nemoj da brineš i da će ti cijeli svijet pasti na glavu
Dobro znaš da samo budala može biti hladna
i svoj svijet učiniti još hladijem
Hej Džud, nemoj me iznevjeriti
Pronašao si je, idi sada i uzmi je
Ne zaboravi da je pustiš u svom srcu
Tek tada ćeš moći da popraviš stvari
Zato hajde uzmi je i pusti je, hej Džud, počni
Ti čekaš nekog s kim ćeš to učiniti bolje
Ali ne znaš da to možeš ti sam? Hej Džud, uradi to
Sve je u tvojim rukama



(spagos)

01.08.2018.

Sitan znamen: Diploma iz 1909. godine za vinski podrum Peško & Kovačina


Baveći se proizvodnjom hercegovačkih vina žilavke i blatine, porodice Kovačina i Peško postižu visok kvalitet ovog pića.
O tome svjedoči Časna diploma, dobijena od Udruženja za zaštitu austrijskog vinogradarstva za izvrsnost vina iz vinskog podruma Peško & Kovačina sa izložbe u Beču 1909. godine.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
01.08.2018.

Skoro zaboravljene stvari: Dopisnica i razglednica








Kada ste posljednji put poslali nekome razglednicu sa puta, kada ste se nekome kratko javili dopisnicom?
Da li ste znali da poštanska karta, ili kako smo je mi nekada zvali dopisnica, koja je danas isčezla i zaboravljena, potiče iz Beča? I da je, uz to, postala i dio svjetske baštine?
Prve dopisnice nisu bile ilustrovane. A to, što je nekada čovjek poželio da sa svog odmora pošalje razglednicu mjesta u komd se nalazi, prije svega možemo zahvaliti izumima iz Francuske i Njemačke.
Pojava prve poštanske karte, ili dopisnice, može se  prilično tačno definisati, i potiče iz 1869. godine. Tada je jedan ekonom iz Beča pustio u promet prvi primjerak. Trajalo je skoro dvadeset godina dok se nisu pojavile ilustrovane poštanske karte, razglednice, kakve mi danas poznajemo.
Među ostalim, Francuzi i Nijemci su dalje razvili ovo prelijepo sredstvo komunikacije, a onda su se, tokom vremena, razglednice proširile na čitav svijet. Njihov procvat desio se između 1900. i 1914. godine.
Christian Deflandre, osnivač i voditelj Muzeja poštanskih karata u Annibesu, ispričao je istoriju ovog evropskog kulturnog dobra, kojim su se prijateljima slali pozdravi sa putovanja i odmora. Poštanske karte i razglednice, u galeriji u prilogu, dio su eksponata iz postavke ovog muzeja.
Tačno 1. oktobra 1869. godine, nakon dvogodišnjeg oklijevanja, počelo je korištenje poštanske karte u Beču, u tadašnjoj u Austro-Ugarskoj. Ministarski savjetnik Emanuel Herrmann potpisao je nalog, i time autorizovao „otvoreni zahtjev jedne jeftinije korespondencije jednako vrijedne kao i konvencionalno pismo“. Narednih godina, jedan drugi ministar pošta pokrenuo je „princip slanja poštanske karte“, najprije sa susjednim zemljama Austro-Ugarske, a kasnije i sa čitavim svijetom, pri čemu  poštanske karte još nisu bile ilustrovane.
Oko 1890. godine, pojavile su se poštanske karte koje su bili, ili ilustrovane, ili oslikane fotografijama. U galeriji se mogu vidjeti takve karte, koje su bile oslikane tehnikom svjetlosne štampe, odštampane uljanim bojama. Ilustrovane poštanske karte raširile su se zahvaljujući luksuznim hotelima, koji su ovakve karte nudili svojim gostima, za njih je to bila besplatna reklama. Vrlo brzo nakon toga, razglednica doživljava veliki uspjeh. Posebnu popularnost je stekla što u to vrijeme u novinama i drugim svjedočanstvima vremena skoro da i nije bilo fotografija, a fotografisanje je bilo rezervisano isklučivo za profesionalne fotografe.
Veoma bitan razvoj na putu ka izgledu današnjih razglednica, poštanska karta je doživjela u Njemačkoj i Francuskoj: Njemački štampari su optimirali korištenje hromolitografije, jedne tehnike štampanja u boji. U Francuskoj je to bio proces svjetlosne štampe, koji je omogućavao vrhuski kvalitet u masovnoj proizvodnji razglednica.
Mnoge zemlje su toga vremena pristupile „Svjetskom udruženju pošta“, tako da je ljudima bilo moguće za mali novac slati i primati razglednice iz čitavog svijeta. Naravno, mnoge zemlje su to iskoristile da se prikažu u najljepšem svjetlu, kako bi privukli što više turista.
Osim toga, poštanske karte su korištene za religiozne, političke i u reklamne svrhe. Neke razglednice su, uz sliku mjesta iz čitavog svijeta, sadržale i oglase. Uz to se pojavio i novi hobi, sakupljača razglednica.
Sa razglednica se mogu saznati najznačajniji istorijski događaji iz vremena u kome su nastale, a same po sebi predstavljeju ikonografsko blago, iz koga je moguće studirati svakodnevni život dotičnog vremena. Sa monumentalnih snimaka sa poštanskih karata može se otkriti čitav jedan univerzum: rad na polju, ručni rad, djelatnosti koje su danas skoro isčezle, kao i religiozni i građanski praznici, sportske priredbe i još dosta toga.
Istovremeno ilustracije na poštanskim kartama pokazuju mentalitet umjetnika, kao i duh vremena dotične epohe. Kako su ljudi živjeli? Šta ih je uznemiravalo? Šta su htjeli? Kakvi su im bili snovi? Mnogi umjetnici Belle Epoque koristili su poštanske karte kako bi se i sami predstavili širokoj publici.
(goethe)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
25.07.2018.

Sitan znamen: Musala - Vakufska kuća


Iz dnevnika Miroslava Loosea saznajemo da je, 4. avgusta 1936. godine, u prisutnosti Ibrahima ef. Ribice i Saliha ef. Efice, mostarskoj Opštini podnio svoj projekat izgradnje Vakufske kuće na Musali.
Međutim, tadašnji načelnik opštine Husein Husaga Čišić glatko odbija projekat, jer ako opština već ustupa zemljišni trg za gradnju zgrade Vakufske kuće, ona mora biti reprezentativna i kubali“.
Loose odmah daje primjedbu kako će, u tom slučaju, zgrada većih gabarita u potpunosti zakloniti nisku munaru Ćose Jahija Hodže džamije.
Husaga naređuje da se munara ruši i ponovo izgradi viša. Ubrzo je Loose predočio Opštini novi projekat Vakufske kuće većih dimenzija, kao i rješenje oko povećanja visine munare. Husaga prihvati projekat, te se 1936. godine pristupa izgradnji objekta, koji je završen 1937. godine.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago


(Novasloboda.ba)

dopuna Mirsad Lakišić, facebook:
Vakufska kuca je u stvari zaduzbina Hasanbega Lakisica. On je naime za zivota oporukum od 16.Maja 1917 godine odredio da se od njegove ostavstine za 200 000 grosa kupe nekretnine u Inegolu (Turska) i da se na njegovo ime uvakife. Dalje je odredio da se prihod od tih nekretnina trosi na izdrzavanje najcuvenije medrese u Inegolu. Posto ondasnja turska vlast nije htjela primiti taj novac mostarski muftija je izdao fetvuda se s tim novcem podigne na Hasanbegovo ime ta kuca. Prilikom izgradnje je cak i Alajbegovica cesma prebacena na danasnju lokaciju.Hivzija Hasandedić separat iz Glasnika VIS-a u FNRJ br 10-12 iz 1961g "Zaduzbine Hadzi Ahmedage Lakisića u Mostaru. 

foto 25. jula 2018. Rizvanović Zlatko-Enida

22.07.2018.

Grad Mostar obilježava 14. godišnjicu završetka obnove Staroga mosta

(fotos Miro Pandur)

U povodu obilježavanja Evropske godine kulturne baštine, te 14. godišnjice završetka obnove Staroga mosta i upisa Mostara na UNESCO-ovu listu, u Mostaru će u nedelju, 22. jula, u okviru Festivala Nove Mostarske Energije, biti održan koncert Simfonijskog orkestra Mostar i Mladena Vojičića Tife.
Koncert je poklon Grada Mostara svim građanima i ulaz će biti besplatan, rečeno je na konferenciji za novinare, te istaknuto kako će Grad Mostar godišnjicu završetka obnove Staroga mosta ove godine obilježiti u sklopu svoje kandidature za Evropsku prijestonicu kulture 2024. godine.
Prema riječima mostarskog gradonačelnika Ljube Bešlića, Grad Mostar se kao interkulturalni i otvoreni grad, grad sa spomeničkom baštinom želi ozbiljno pripremiti i biti dio evropske kulturne baštine.
Integrisali smo grad, napravili smo dijalog, kulturnu saradnju, postoji zajednička sinergija i želimo ovaj grad dići na viši nivo, i kroz kulturu i kroz življenje i kroz svaki segment života“, poručio je gradonačelnik i pozvao sve Mostarke i Mostarce i goste da dođu na koncert, ali i sva druga kulturna događajima koji se ovih dana održavaju u Mostaru.
Koncert će se održati na platou ispod Starog mosta u 21 sat, a u okviru dnevnog programa održat će se umjetnička radionica pod nazivom „Kulturno nasljeđe – prostor slobode“.

Početak obnove kamenog ljepotana
Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa u mojim očima nije vrjednije od mostova“, zapisao je naš nobelovac i Napretkov stipendist Ivo Andrić.
A posebno je vrijedan Stari most, sagrađen davne 1566. godine, koji je nakon oštećenja u ratu 1992. i rušenja tokom rata 1993. i obnovljen 23. jula 2004. godine.
Rekonstrukcija Starog mosta u Mostaru bila je zahtjevan građevinski, ali i projekat obnove u ratu porušenih veza među ljudima između obala rijeke Neretve. Trajala je punih pet godina, a svečana ceremonija potpisivanja upriličena je u junuu 1999. godine, uz prisustvo direktora UNESCO-a Federico Mayora, koji je tom prilikom naglasio kako je početak obnove Starog mosta velik poduhvat, za koji je izdvojeno 15,5 miliona USA dolara.
Znam da je prošlost teško zaboraviti, ali sjećanje je razlog da se zaboravi. Svi moramo gledati naprijed jer ne možemo pisati prošlost, ali možemo pisati budućnost, i to mogu učiniti svi narodi u BiH“, poručio je tada  Mayor.
A nakon potpisivanja Sporazuma, već iduće godine, krenulo se u osnivanje Agencije za izgradnju Staroga mosta i obnove kulturne baštine Mostara (PCU). Za direktora Agencije imenovan je Rusmir Ćišić, a za njegova zamjenika Tihomir Rozić. Ne zadugo, krenulo i s prvim radovima na pripremi kamena tenelije za luk mosta iz obližnjeg kamenoloma Mukoša. Trebalo je pripremiti 1.088 kamenih blokova. Svaki blok imao je svoj broj, pločicu po kojoj se vidi gdje u projektu ima svoju poziciju. Svaki je kamen bio izrezan tako da na sebi ima „mesa“ po tri centimetra sa svake strane, da bi ga klesari mogli ručno obraditi i dovesti ga u konačnu formu za ugradnju.
Ono po čemu je ovaj projekat bio specifičan je i taj što je Svjetska banka, po prvi put u svojoj istoriji, odobrila jedan kredit za kulturnu baštinu, tako da je ovo i za njih bio pilot-projekat. Tako je Svjetska banka odobrila kredit od 4 miliona USA dolara, s odgodom plaćanja od 10 godina, povratom od 35 godina, uz kamatu od samo 1,5 posto. Italijanska vlada još je dala 2 miliona dolara, te turska i holandska vlada po milion USA dolara, dok u čitavom projektu Grad Mostar učestvuje s 2 miliona dolara. Oko pola milijuna dolara za obnovu Starog mosta, među prvim donatorima, dala je i hrvatska Vlada. Tadašnji hrvatski premijer Ivica Račan zajedno s brojnim ministrima i suprugom, posjetio je Mostar, obišao staru jezgru, a u hotelu Ero priređen je svečani prijem. Razvojna banka Vijeća Evrope donirala je milion američkih dolara.
Treba naglasiti kako sva sredstva nisu utrošena samo na obnovu Staroga mosta, nego su se pored njega obnovili i razrušene kule s obe strane mosta, Tara i Helebija, te popratni objekti. Uz to, kao dodatni poticaj obnovi suživota u Mostaru, tim sredstvima su obnovljeni i konvikt HKD-a Napredak, Vakufski dvor i Vladičanski dvor.
Most se gradio od istih materijala od kojih je rađen i prije 450 godina, kamen, žbuka ,koja je bila u to doba, kao i isti izolacioni materijal koji je napravljen od boksita i gline, koji nije dopuštao da voda ulazi u utrobu mosta, tako da je unutra uvijek bio suh. Most je imao i posebne kanalice, kako ga voda nije mogla razarati. Olovo se, takođe, koristilo kao i prije, jedino što je upotrijebljen puno kvalitetniji švedski čelik. Posao obnove Starog mosta na međunarodnom konkursu dobila je turska firma ER-BU. Nadzor radova radila je hrvatska kompanija OMEGA Engineering” d. o. o. Dubrovnik, na čelu s Željkom Pekovićem, dok je projekat obnove mosta uradila italijanska firma „General Engineering” iz Firenze. Studiju o kvalitetu radila je njemačka firma „lga civil & Environmental engineering Nuremberg“.
I same pripreme za početak obnove Starog mosta izazivale su veliku pažnju medija, ali i politike. Gotovo svakog dana dolazili su novinari iz zemlje, susjedstva i svijeta, kako bi pisali o početku obnove luka mosta. Tokom svoje službene posjete BiH, prvo je u Mostar  došao i generalni direktor UNESCO-a Koichiro Matsuura. Predsjednik Republike Italije Carlo Azeglio Ciampi simboličnim udarcem dlijetom u kamen službeno je označio početak klesarskih radova na obnovi Staroga mosta.
Građani BiH – Vi ste dio Evope i čekamo Vas u Evropi. Bez Vas Evropa ne bi postojala“, poručio je tom prilikom predsjednik Ciampi.
Polaganjem prvog kamenog bloka na luk mosta gradonačelnik i dogradonačelnik Mostara Hamdija Jahić i Ljubo Bešlić na simboličan su način otpočeli gradnju luka Staroga mosta, a bilo je to 14. aprila 2003. U iduća četiri mjeseca, radilo se i po kiši, vjetru i suncu, da bi 20. avgusta u luk Starog mosta bio ugrađen i posljednjih kamen, čime je najzahtjevnija faza projekta završena.
Ono što je slijedilo bili su radovi na zidanju vijenaca s obe strane luka mosta i potom postavljanje metalne ograde. Za preostali posao oko zidanja vijenaca bilo je izvađeno 44 tone kamena koji će se ugraditi na kaldrmu mosta, a svaki kamen bio je obrađen skulptorski, pojedinačno, na osnovu foto-dokumentacije i bio je“potrošen”, odnosno izlizan u onolikoj mjeri koja je bila prije njegovog rušenja. Radove na izgradnji vijenaca, kao i luka Staroga mosta, izvodila je firma ER – BU.
S približavanjem završetka radovima na njegovoj obnovi, paralelno su tekle i pripreme organizacionog odbora za svečanost otvaranja, koja je zakazana za 23. juli 2004. godine. Federalne vlasti tada su obećavale velika sredstva za Mostar i svečanost otvaranja, ali je ta podrška uglavnom izostala i sve je skoro troškove ceremonije pokrio Grad Mostar. Trenutak koji se dugo i s nestrpljenjem iščekivao bio je popuštanje skele ispod luka Starog mosta. Kada se potporna skela prestala dodirivati s lukom, luk se spustio za jedan milimetar.
Da je Stari most stručno i kvalitetno obnovljen „potvrdio“ je i jači zemljotres, koji  se 22. aprila 2004. godine osjetio u zapadnoj Hercegovini i Mostaru. Potres tako nije izazvao nikakva fizička oštećenja na luku Staroga mosta u Mostaru.
Svečanost otvaranja Starog mosta pratili su brojni gosti iz zemlje i delegacije iz više od 50 zemalja svijeta. Televizijski prenos priredbe na Starome mostu preuzele su i neke inostrane tv kuće, a samo u Turskoj to su uradila tri različita kanala.
Voditelj Press centra za svečanost otvaranja Starog mosta Miroslav Landeka, iznio je podatak da je za praćenje svečanosti otvaranja bilo akreditovano oko 600 novinara, fotoreportera i snimatelja iz BiH, susjednih zemlja, Evrope i svijeta, što samo po sebi govori koliki je bio interes za taj događaj i sam projekat obnove mosta, kao i kolika je to bila promocija Mostara. Bio je to zasigurno jedan od najvećih medijskih događaja u BiH.
Šta je tada značio ovaj događaj za Mostar, možda najbolje govore riječi bivšeg gradonačelnika Mostara Nevena Tomića, koji je rekao je da otvaranje Staroga mosta znači puno za Mostar i u istorijskom i u kulturnom, i u ekonomskom smislu.
Naravno, on je bitan i u kontekstu obnove povjerenja. Međutim, njegovim otvaranjem definitivno će ta istorijska građevina prestati biti sredstvom onih koji su ga u proteklom periodu koristili kao sredstvo u političkoj borbi ili u svrhu zastrašivanja vlastitih redova. S otvaranjem, Stari most se njima kao političko sredstvo izbija iz ruke i vraća onima čiji on i jest, a to su građani Mostara, BiH odnosno svi građani svijeta“, kazao je Tomić, te poručio onima koji su most koristili u političke svrhe da će sredstva svoje političke borbe ubuduće morati pronaći u nekim drugim pitanjima, kao što su ekonomija, zapošljavanje i osiguravanje boljeg prosperiteta za sve građane.
Godinu dana kasnije, tačnije 15. jula 2005. godine, Stari most uvršten je na UNESCO-ov popis zaštićenih spomenika na sjednici u Durbanu u Južnoj Africi. Uz gradonačelnika Mostara Ljubu Bešlića, velike zasluge za to, prije svih, svakako pripadaju tadašnjoj veleposlanici BiH u Parizu i stalnoj predstavnici pri UNESCO-u mostarki Željani Zovko.
Taj dan ostaće u istoriji Mostara i BiH upisan zlatnim slovima, a bio je to i prvi upis nekog spomenika iz BiH na UNESCO-ov popis, a put od početka obnove i provođenja projekta rekonstrukcije Starog mosta i stare gradske jezgre, kao i tri objekta tri naroda, bio je mukotrpan.
(NovaSloboda.ba)


19.07.2018.

Forum na šetalištu








U okviru programa Forum 2024, u srijedu navečer je na Španjolskom trgu održano predstavljanje Narodne biblioteke Mostar i Muzeja Hercegovine. U sklopu predstavljanja ove dvije institucije, zainteresirani su mogli nešto više čuti o nastanku Muzeja Hercegovina, te Narodne biblioteke.

Projekat 'Forum na šetalištu' pokrenuli su Tim za izradu aplikacije Grada Mostara, Forum 2024, Studio za izvedbene umjetnosti i Grad Mostar, u saradnji sa studentima Univerziteta 'Džemal Bijedić' i Sveučilišta u Mostaru, s ciljem upoznavanja stanovnika Mostara o kandidaturi Mostara za europsku prijestolnicu kulture 2024. godine.

Evropska prestonica kulture (EPK) najdugovječniji je i najpoznatiji program kulture Evropske unije i sastavni dio programa Kreativna Evropa.
(narodnabiblioteka/facebook)

18.07.2018.

Sitan znamen: Ćejvan Ćehajin mekteb


Neposredno uz svoju džamiju na Velikoj Tepi, Ćejvan Ćehaja je izgradio i mekteb.
On je srušen 1895. godine, a na njegovom mjestu je 1899. godine izgrađena lijepa i reprezentativna zgrada u pseudomaurskom stilu, u kojoj je sve do 1945. godine radio mekteb.
Kasnije je prenamijenjena u muzej, donedavno je tu bila Karadžozbegova medresa, a sada je tu smještenturski  Institut Yunus Emre.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
18.07.2018.

Izložba „Mostar i Hercegovina“




(Mostarsko ljeto/facebook)

U Centru za kulturu Mostar upriličena je izložba likovnih radova pod nazivom „Mostar i Hercegovina“. Prema riječima autora Miodraga Miličevića, koji je prethodne godine također izložio svoje radove na manifestaciji „Mostarsko ljeto“, i na večerašnjoj izložbi su motivi Mostar i Hercegovina.
„Posebno mi je zadovoljstvo da mi je Centar za kulturu ponovno pružio priliku da se družim sa Mostarom i da prikažem nove radove na sličnu temu. Ali, na večerašnjoj izložbi ima radova i sadašnjeg Mostara, ne samo nekadašnjeg, a ima i nekoliko motiva tipičnih za Hercegovinu. Zbog toga izložba nosi poprilično jednostavan naslov 'Mostar i Hercegovina'.“, kazao je autor izložbe Miodrag Miličević.
Miličević je prošle godine u medijima istakao da je njegovo najbolje razdoblje u životu bilo upravo u Mostaru, što je potvrdio i večeras. Dodao je i to da će Mostar uvijek ostati njegova inspiracija.
„Da, ostajem pri tome. Ja sam proveo 13,5 skoro 14 godina u Mostaru. Devedesetih godina sam odselio iz sasvim porodičnih razloga,ali moje dvoje dece se rodilo u Mostaru. Možda zbog toga što sam bio mlad, ali defitinitivno najbolji period u mom životu. Mostar će ostati moja inspiracija. Toliko toga je rečeno o Mostaru, verovatno ću se ja sad i ponavljati, ali zaista je večita inspiracija, to nije nikakva fraza. Ja sam obišao mnogo gradova, ne samo u bivšoj Jugoslaviji, već i po svetu, sa sličnim razlozima kao kad je Mostar u pitanju, ali takvu inspiraciju nisam našao.“, poručio je Miličević.
Direktor Centra za kulturu Mostar Senad Suljić, kazao je da je autor izložbe veliki prijatelj grada Mostara, te je istakao zadovoljstvo dosadašnjim tokom manifestacije „Mostarsko ljeto 2018“.
„Dosadašnji tok manifestacije je odličan.  Ovo je sedamnaesti po redu kulturni sadržaj od njih 40 koje samo zapisali, a imat ćemo još nekoliko iznenađenja. Kulturni život u Mostaru se podigao na viši nivo. Mostarsko ljeto je zaista trebalo ovom gradu, našim sugrađanima i turistima, odnosno, gostima koji dolaze u ove vrele ljetne dane, da lakše prebrode vruće mostarsko ljeto.“, ističe direktor Centra za kulturu Mostar Senad Suljić.
Miličević je kazao da ovo što radi, potpuno iskreno govoreći, ne smatra nekom posebnom umjetnošću, već nekom vrstom zapisa na akvarel papiru i zapisa za njegovu dušu. U prepunoj sali Centra za kulturu posjetioci su uživali u likovnim djelima Miodraga Miličevića, a 44 rada su izložena zbog tehničkih ograničenja. Pet radova je rađeno kombinovanom tehnikom, dok su svi ostali rađeni akvarel tehnikom. Izložba će za sve zainteresovane biti otvorena narednih 7 dana.
(običan.ba)
17.07.2018.

Uz Svjetski dan stanovništva: Na Zemlji postaje sve tješnje, a svi žele ostati na njoj




Na Zemaljskoj kugli živi 7.635.250.000 ljudi. To je podatak od 11. jula 2018. godine, na Svjetski dan stanovništva. Čovječanstvo i dalje raste, raste i raste…
Godišnji prirast stanovnika na zemlji je 83 miliona, a to je u prosjeku 2,6 ljudi svake sekunde, 156 u minuti. Granica od 7 milijardi muškaraca, žena i djece na zemaljskoj kugli prvi put je pređena 31. oktobra 2011. godine.
Šestmilioniti stanovnik Zemlje pozdravljen je 1999. godine. Milijardu više nego 12 godina prije toga. Ovako veliki broj  ne raduje.
Povećanje stanovnka širom svijeta, nazvano „Eksplozija“, izaziva brojne strahove. U mnogim krajevima svijeta je već pretjesno, i postaje još tješnje.
U Aziji, gdje je u odnosu na druge kontinente sve tješnje, broj stanovnika po kvadratnom kilometru je 145,1. Istovremeno je u Evropi 33,5, u Africi 42,4. (izvor: Statista)
Prosjek gustine stanovništva širom svijeta 2017. godine je 58 stanovnika po kvardatnom kilometru.
Za 2100. godinu prognozira se 86 stanovnika po kvadratnom kilometru.
Posebno je velik rast broja stanovnika u Africi, gdje se sada nalazi oko 1,3 milijarde ljudi, sa prognozom da će ih biti 2,5 milijarde u godini 2050. (izvor: DSW, Deutsche Stiftung Weltbewolkerung).
Ako bi danas imali jedno svjetsko selo sa 100 stanovnika u njemu bi bilo 60 Azijata, 16 Afrikanaca i 10 Evropljana. Broj stanovnika sela bi se do 2050. godine povećao na 131, od toga bi bilo 70 Azijata, 34 Afrikanca i 10 Evropljana. (DSW).
Uz sve to, eksperti strahuju da će uskoro nedostajati resursa, kao što su voda, energija i hrana.
Istovremeno, optimisti misle da svijet može mnogo više izdržati i upozoravaju, samo bez panike.
U toku istorije čovječanstva, razvojni tempo broja stanovnika se enormno povećao. Tako je na početku računanja vremena, prije 2000 godina, na zemaljskoj kugli živjelo oko 300 miliona ljudi, prije 1.000 godina, prema procjeni UNO oko 310 miliona.
Nakon mirnog perioda u prvom milenijumu našeg vremena, u srednjem vijeku počeo je rast stanovništva, dok su se u kasnom srednjem vijeku javljale kuga i velike boginje, koje su odnijele veliki broj ljudi širom zemljine kugle
Oko 1500. godine procjenjuje se da je na zemlji živjelo 500 miliona ljudi.
U 18. viijeku znatno je povećan broj stanovnika. Prva milijarda je dostignuta 1804. godine. Tehnički i medicinski napredak je doprinio povećanom prosperitetu, što je doprinijelo povećanju stanovnika.
U 20. vijeku broj stanovnika se učetvorostručio. 1927. godine bilo je 2 milijarde, a 1987. preko 5 milijardi stanovnika. Granica od 5 milijardi je oficijelno pređena 11. jula 1987. godine.
Od tada se 11. jula obilježava Svjetski dan stanovništva.godine pređena je granica od 6 milijardi. U 21. vijeku koje je tek na početku, još jedna milijarda je došla za svega 12 godina.
1999. godine pređena je granica od 6 milijardi. U 21. vijeku koje je tek na početku, još jedna milijarda je došla za svega 12 godina.
Kod daljnjih prognoza eksperti su vrlo oprezni, kao i kod vremenske prognoze. Kako će se ovi brojevi dalje razvijati, teško je reći, jer postoji niz različitih faktora kao što su infektivne bolesti, epidemije, ratovi…
Napredak nauke i političke promjene mogu imati veliki uticaj na broj novih rođenja, kako na dole, tako i na gore.
Uopšte, očekuje se da će rast stanovništva oslabiti. UN prognoze za 2050. godinu govore o brojevima, između 8 i 10,5 milijardi. Jedna prognoza, od 22. juna 2017. godine, predviđa 9,8 milijardi u 2050. godini.
Ukupni broj stanovnika u 2100. godini mogao bi biti čak i 15,8 milijardi, ali se procjenjuje da će taj broj iznositi oko 11,2 milijardi.
Jedino je sigurno da će se težište mijenjati između kontinenata, prije svega u Aziji i Africi, zbog visokog nataliteta.
Istovremeno se u Evropi računa sa padom broja stanovnika, sa 742 miliona u julu 2015. godine, na 646 miliona u 2100. godini
Uskoro će Indija biti zemlja sa najviše stanovnika na Zemlji. Prema podacima iz 2017. godine, u Indiji je živjelo 1,339 milijardi stanovnika, dok je tada u Kini bilo 1,379 milijardi.
Prema podacima UN, broj stanovnika u Africi će sa 1,2 milijarde stanovnika danas, biti povećan na skoro 4,4 milijarde u 2100. godini.
To će, istovremeno, značiti da će se moć među kontinenatima, takođe, mijenjati. Sa povećanjem broja stanovnika rasti će i potrebe zemalja, za stambenim prostorom, prehrambenim artiklima i energiji.
Strahuje se da će borbe za resurse biti sve žešće. Mnogi eksperti računaju da je vrlo moguće da će se budući ratovi voditi isključivo zbog vode za piće.
Svjetska organizacija za zaštitu okoline računa da bi 2050. godine za toliki broj stanovnika bile potrebne 3 zemaljske kugle, kako bi pokrile potrebe stanovnika, naravno, ukoliko oni ne bi mijenjali sadašnje navike.
Kako broj stanovnika raste, površina poljoprivrednog zemljišta u većini dijelova Zemlje ne može se povećavati, stoga će neminovno doći do smanjenja plodnog zemljišta po glavi stanovnika. To je posebno dramatično u Africi.
Globalno gledano, biće moguće proizvesti dovoljno hrane za 12 milijardi stanovnika, prema podacima Svjetske organizacije za pomoć gladnima. Problem je što je raspodjela hrane nejednaka.
Bogata petina stanovništva konzumira 16 puta više hrane nego najsiromašnija petina. To vrši pritisak na način snabdjevanja. Pri tome se, pogotovo u velikim industrijskim zemljama, još uvijek baca dosta hrane, a od čega veliki dio nije pokvaren. Računa se da trećina prehrambenih namirnica završava u otpadu, a u industrijskim zemljama čak i polovina.
Prema podacima EU komisije, u Evropi se godišnje baci 90 miliona tona hrane u otpad. Svaki EU stanovnik prosjećno godišnje baci 179 kilograma voća, povrća, mesa i druge hrane.
Pri tome najveći dio ne dolazi iz gastronomije, kako bi se moglo očekivati, samo 14 posto, a najveći dio otpada ide na domaćinstva, 42 posto, a najveći dio toga, zbog lošeg planiranja kupovine i pogrešnog čuvanja namirnica.
Kod malih trgovina to je 5 posto, a kod proizvođača 39 posto, zbog povećane proizvodje ili pogrešnog skladištenja, ali i zbog naše perfekcije, jer mnogi paradajizi i krompiri uopšte ne dolaze u trgovinu, jer njihov oblik, ili boja, ne odgovaraju zahtjevima trgovaca, ili kupaca.
Zbog toga se jedan dio berbe jednostavno zaorava, umjesto da se obere.
Dok se sa jedne strane u otpad baci oko 1,3 milijarde tona hrane, istovremeno, prema podacima FAO, Svjetske organizacije za hranu, jedna milijarda ljudi na svijetu gladuje.
Ne baca se samo hrana. Širom svijeta jedna četvrtina potrošnje vode otpada na proizvodnju hrane, koja kasnije biva bačena u otpad.
Još jedan vid problema otpada je i ulov ribe. Jedan veliki dio ribe i morskih životinja, koji budu uhvaćeni u mrežu, takozvani sporedni ulov, još na moru budu bačeni nazad u more, kao mrtvi otpad.
Obeshrabrujuće brojke, moglo bi se pomisliti. Ipak, postoje rješenja, i to ne mali broj.
Tu spada povećanje proizvodnje, eficijentnije korištenje resursa, ili bolji lanac eksploatacije, kako bi se gubici održali na što nižem nivou.
S druge strane, kako bi se zaustavio trend rasta populacije: seksualno vaspitanje i bolje obrazovanje o prevenciji. Prema DSW, samo u Africi svaka druga žena ne može se zaštititi, iako bi to htjela, te tako dobiti manje djece, nego što želi. A prema DSW, to leži i na činjenici da žene nisu ravnopravne.
Pri tome, planiranje familije je ljudsko pravo. Prije 50 godina, UN su svakom čovjeku dale za pravo da slobodno i na vlastitu odgovornost odlučuje o broju djece i o vremenu njihovog rođenja. Veliki je skandal da je ovo ljudsko pravo milionima žena nije dostupno, jer kad bi one odlučivale slobodno, da li, kada i koliko djece će roditi, ljudima u siromašnim zemljama bi bilo puno bolje, a godišnji prirast svjeskog stanovništva bio bi manji za jednu četvrtinu.
Razloga za paniku nema, ali je razmišljanje o ovom problemu itekako potrebno, i to kako na višem, tako i na nižem nivou, na državnom, ali i na ličnom nivou.
Svako pojedinačno može uticati na njegove postupke i smanjiti njegov “ekološki otisak”.
Svako može svjesnije kupovati, manje bacati, izbjegavati nepotrebni saobraćaj, smanjiti potrošnju struje, i živjeti čuvajući resurse.
Jer, na Zemlji postaje sve tješnje, a svi žele ostati na njoj.
(n-tv)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
16.07.2018.

Izložba Miodraga Miličevića "Mostar i Hercegovina"


U okviru kulturno-turističke manifestacije “Mostarsko ljeto”, u Centru za kulturu Mostar večeras će, s početkom 20,30 sati, biti otvorena izložba slika “Mostar i Hercegovina” autora Miodraga Miličevića.
“A kako uopšte i objasniti da je nešto odjednom bliže… a istovremeno i dalje!? Ne mogu ni sebi da objasnim, a kamoli drugome. Žurim da se sretnem s Mostarcima, možda će mi oni pomoći da to bolje razumijem”, riječi su autora Miodraga Miličevića.
(NovaSloboda.ba)
11.07.2018.

U sjećanju: 8372...


11. juili 1995. - 11. juli 2018.
(spagos)
11.07.2018.

Sitan znamen - Atik džamija


Sinan-pašina, ili Atik (Stara) džamija, najstarija je u Mostaru, izgrađena čak 1473. godine.
Do nedavno je na ovom lokalitetu, u neposrednoj blizini Doma Armije, bilo parkiralište i deponija smeća.
Atik džamija je prema gabaritima (13m x 18m) bila najveća u Mostaru i jedna od najvećih u BiH.
Izgradio ju je Sinan-beg, a kasnije proširio Sinan-paša Borovinić. Porušena je 30. decembra 1949. godine.
Tokom iskopavanja, kao priprema za obnovu ove džamije, pronađeni su dijelovi i fragmenti munare prvobitne džamije. Jedan od njih donosimo ovdje.
Priredili: Ismail Braco Čampara/Tibor Vrančić/ Smail Špago
(Novasloboda.ba)

Atik džamija Mostar, 1. jula 2018. fotos Denis Vuk
06.07.2018.

Promocija knjige Džemala Raljevića „Totalna rasprodaja“







Sinoć je u prepunoj kongresnoj dvorani hotela Bristol u Mostaru upriličen homage nedavno preminuolom novinaru i publicisti Džemalu-Džemi Raljeviću.
Ovog ljeta trebala je izaći nova knjiga Džemala Raljevića pod naslovom ”Totalna rasprodaja“, ali ga je bolest spriječila u tome. Pripremljeni materijal nije bio dovoljan za novu knjigu, pa su za kompletiranje sinoć predstavljene knjige uzeti dijelovi iz njegovih 16 prethodno izdatih knjiga.
Džemal Raljević prikupljao je i na duhovit način prezentovao dešavanja iz svakodnevnog života malih i velikih ljudi našeg podneblja. Pisao je o mostarskim liskalucima, iako se i on sam, na neki način, tu može svrstati.
Uvodnu riječ dao je urednik knjige Hamica Ramić, a nakon toga govorio je vlasnik ‘Grafičar prometa” Smail Vilić.
Gosti na večeri bili su Gradimir Gojer, Ito Korjenić, Šerif Aljić i Florijan Mićković, a lijepo druženje uljepšao je Duo Evergrin i Krešo Šunji.
Svaki posjetilac sinoć je na poklon dobio primjerak knjige, koju im je uručio Džemalov unuk uz pomoć svog oca.
Tekst i fotografije: Ajša Šehić Nametak
04.07.2018.

Sitan znamen: Dućan Mujage Komadine


Mostarski gradonačelnik Mujaga Komadina bio je izuzetno uspješan poslovan čovjek.
Koristeći kredite koje su onoga vakta kreditne banke izdašno davale, kupuje zemljišta i gradi.
Početkom XX vijeka je kupovao brojne parcele, gradio kuće – ne zna im se broj, ali, pri tom, nikad nije zaboravljao običan narod i pomagao mu je kadgod je mogao.
Jedna od njegovih kuća je ova koja mu je služila kao dućan i nalazi se na samom ulazu na Malu tepu s Glavne ulice, a nekad je u njoj bila smještena mala poljoprivredna apoteka.
Priredili: Ismail Braco Čampara /Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
03.07.2018.

Sitan znamen: Jedina preostala kamena munarica


Mesdžid Hadži Huseina Kotle se nalazi na Luci, na križanju Glavne ulice i Čelebića sokaka.
S ulice je vidljiva jedino kamena munarica, udaljena od mesdžida desetak metara. Munarica sve više zarasta u zelenilo i još malo neće se vidjeti od njega. Mesdžid je podigao Husein Kotle još prije 1651. godine.
Ovo je jedina opstala munarica nekog mesdžida u Mostaru, a u zadnjem ratu je pretrpila oštećenja. Mesdžid je prestao s radom 1931. godine.
Inače, mesdžidi su malene džamije bez munare i bile su to male bogomolje po mahalama Mostara u kojima se jedino nisu obavljali bajrami i džume, ali su svrsishodno služili ostalim vjerskim potrebama vjernika.
Mostar u svojoj istoriji bilježi ukupno jedanaest mesdžida. Imali su male kamene munare, obično sagrađene uz sami sokak.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
02.07.2018.

Sitan znamen: Spašeno turbe


Ćose Jahja-hodže džamija nalazi se na Musali, na uglu Braće Brkića i Fejićeve ulice.
U prošlosti je imala nisku kamenu munaru svega 12 m visoku. Do kraja 1878. godine, Musala je bila sa svih strana ograđena zidom i u njen krug moglo se ući samo iz dvorišta Ćose Jahja-hodžine džamije, gdje su se nalazila mala vrata.
Kada se gradio Vakufski dvor na Musali (zgrada Putnika) 1937. godine, zbog stvarne mogućnosti da se munara ove džamije ne bi vidjela s Musale od visine nove građevine, odlučeno je da se munara razmontira i sagradi viša.
Te godine je i Alajbegovića česma premještena sa svoje izvorne pozicije na onu gdje je i danas.
Ali, nisu samo česma i munara doživjele ogromne promjene.
U dvorištu džamije bilo je sagrađeno jedno turbe. Počivalo je na šest stubova i u stvari su to bila dva turbeta spojena u jedno, jer su tu počivali suprižnici Kreho. U sklopu tog zahvata rekonstrukcije džamije i česme, i to turbe je demontirano te smješteno u neko skladište da čeka bolje dane. Dobro se načekalo, jer ga se tek 50.ak godina kasnije neko sjetio i montirao ga nanovo, ali na sasvim drugoj lokaciji – na Šehitlucima, ispred Vučijakovića džamije gdje se spašeno i danas nalazi.


Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
01.07.2018.

„Totalna rasprodaja”: Veče sjećanja na Džemu Raljevića


U četvrtak 5. jula, s početkom u 20 sati, u kongresnoj dvorani hotela Bristol u Mostaru, održaće se veče sjećanja na novinara i velikana mostarskog humora Džemu Raljevića, koji nas je napustio u maju ove godine.
“Hommage Džemo Raljević”, kako je nazvana ova veče, organizuje izdavačka kuća “Grafičar promet” iz Sarajeva u saradnji sa Džeminim prijateljima.
Svakom posjetiocu ove večeri biće uručena knjiga uspomena na Džemu Raljevića pod nazivom “Totalna rasprodaja”.
Posljednjih dvadesetak godina života Džemo se posvetio mostarskom humoru, dobro poznatom liskaluku, i u tom periodu je objavio šesnaest knjiga.
“Totalna rasprodaja”, knjiga koja je izdata posthumno, sadrži odlomke iz prethodno objavljenih knjiga, uz nove, do sada neobjavljene Džemine tekstove.
Pored prijatelja, koji će ovom prilikom kazivati svoja sjećanja na Džemu, posjetioce će prigodnim muzičkim numerama zabaviti Krešo Šunjić – “Duo Evergreen”.


(Novasloboda.ba)
01.07.2018.

Sitan znamen: Spašeno zvono


Za gradnju velike pravoslavne crkve u Mostaru novac se prikupljao od srpskog življa Mostara, a dosta sredstava se uspjelo prikupiti u južnoj Mađarskoj i Rusiji.
Po idejnom rješenju arhitekta Momira Korunovića, nova se pravoslavna crkva počela graditi 15. marta 1863. godine.
Za vrijeme gradnje, došlo je do zastoja gradnje zbog nedostatka finansijskih sredstava, ali i zbog više propusta glavnog graditelja Spasoja Vulića iz Tetova, pa je nastavak gradnje dodijeljen majstoru Andriji Domjanovu iz Velesa, koji je izgradnju te nove impozantne katedrale u vizantijskom stilu s 30. metarskim zvonikom i s četiri kupole u pozadini, završio 1873. godine
Saborna crkva sv. Trojice bila je u ono vrijeme najveća pravoslavna bazilika u BiH.
Crkva je srušena 16. juna 1992. godine, pri čemu su ostali samo vanjski zidovi, zvonik i jedno zvono. Danas se obnavlja, a spašeno zvono će se montirati na zvonik.
Inače, ugraviran tekst na zvonu glasi: „Pravoslavni Srbi i Srpkinje grada Mostara svojoj sabornoj crkvi hrama Svete Trojice u slavu njene pedesetogodišnjice 1873 – 1923.“


Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)

Noviji postovi | Stariji postovi