Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


03.03.2021.

Iz stare štampe: Dvije grafike, Stari most i Konak, Mostar 1879. godine

 


U austrijskim novinama "Neue Illustrierte Zeitung" od 27. oktobra 1879. godine objavljen je tekst pod naslovom "Bilder aus Bosnien und Hercegovina", "Slike iz Bosne i Hercegovine", sa dvije grafike iz Mostara, Stari most i Konak, sa originalnim nazivima: "Die Narenta Brücke in Mostar", "Most na Neretvu u Mostaru" i "Der Konak in Mostar", Konak u Mostaru", koje je uradio grafičar po imenu Pärzer.

Uz to je navedeno da su grafike napravljene prema vi+enju u prirodi, a obe su napravljene tokom posjete Mostaru, 1878. godine.

U dijelu teksta posvećenom Mostaru napisano je:

"Mi smo sada bacili još jedan pogled na Mostar, prijateljski glavni grad Hercegovine. Od vremena okupacije tu se desilo dosta toga, kako je u brojnim izvještajima već napisano. Grad se prilično razvio u pogledu trgovine i saobraćaja, a muslimanski dio stanovnika dobija sve više i više povjerenja u novu vladu, sa njenim redom i zakonima. Mostar je čitavo vrijeme shvatan kao relativno prijateljski i sređen grad ove zemlje. Doduše ovom gradu nedostaje jo neophodno oživljavanje kroz vegetaciju i uređenje vrtova. Njgova položaj je na obe strane Neretve, spojene preko jednog starog, navodno Rimskog, ali pretpostaljeno, iz puno novijeg vremena, kojim su spajene padine brda Podveležja i Huma.

Primjetna je i stara utvrda sa objektom Konak, gdje smo boravili neko vrijeme. Prije nekog vremena tu je bilo sjedište turskog viceguvernera ili mutašerifa Hercegovine, ali također i samostalnog guvernera, između ostalih, i istorijska imena, kao što su bili Ali paša Rizvanbegović iz Stoca, i Husein aga Čengić, koji su boravili u Konaku kada je Hercegovina bila jedan Vilajet, i imala zasebnu državnu vlast. Povremeno su se u ovom objektu nalazile ratne rezerve, zaštita, ručno oružje, alati, municija, uniforme i veš, koji su tu smještani i uzimani prema potrebama. Interesantan je nalaz jedne topovske cijevi iz vremena cara Maksimilijana II, pod imenom "Kahn" koja je bila kolosalne dužine od tri i po metra. Ispod toga u lijepo cizeliranom reljefu nalazi se jedan pjevac sa uzdignutom kandžom. U sredini cijevi je izliveno: “Maximilianus secundus. Dei Gratia electus Romanorum imperator semper Augustus... etc. 1569.”, nešto niže nalazi se carski grb, a među svim tim, jedan kasnije urezani turski natpis, a ispod rupe za paljenje ime majstora: “Opus Hanns Christoff Loeffler.”

Za lučni most preko Neretve dugo vremena se smatralo da je Rimski most, ali je u zadnje vrijeme je to osporeno od strane mnogih stručnjaka, među kojima je i raniji njemački konzul u Sarajevu, O. Blau.

Ni na mostu, niti u njegovoj okolini nisu pronađeni nikavi tragovi rimskog prijekla. Na više mjesta su pronađeni znakovi koji su bez sumnje turskog porijekla, iako neki nisu baš dobro čitljivi. Jedan datum od arapskih cifara ukazuje na zadnju četvrtinu XV stoljeća (9. stoljeće po Hidžri).

Ovaj datum odgovara vremenu osvajanja Hercegovina u vremenu sultana Bajazida II, kroz Beglerbega od Bosne Mustafe Djurevića (?) , godine 1483. čime je poveća saznanje da je sadašnji most djelo Turaka. Most sa samo jednim lukom premoštava rijeku Neretvu. Unutrašnja visina mu je 17,8 metara, a ukupna visina 19 metara, najveći raspon luka 27,3 metra. Arhitektonski gledano sve je izgrađeno u isto vrijeme, pa čak ni stijene donjeg pristupačnog sloja ne pokazuju tragove neke starije gradnje..."

prilozi:

-grafika Stari most, 1878. godine

-grafika Konak, 1878. godine

prieredili: Smail Špago, Armin Džabirov, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)