Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


22.08.2019.

Sa stranice Cidom: Korzo naše mostarsko (4)

Revija

Korzo pod snijegom

Korzo naše mostarsko
4 dio
(nastavak)

Tokom pratnje do kuće momak bi najčešće iskazivao svoje simpatije prema djevojci, kazivao joj kako mu se sviđa, ukoliko nije bivao baš previše stidljiv i taj susret bi završavao molbom da se sutra, ili neki drugi dan, ponovo vide. Na tom istom mjestu, ili na korzu. Ukoliko bi cura pristala da momak dođe u blizinu kuće, to bi već bio znak da postoji simpatija i s druge strane. Nakon prvog susreta ništa tragično ne bi bilo, ako bi cura predložila da se drugu večer ponovo vide na korzu. To je, na neki način, bio znak da će ona o prijedlogu razmisliti. A često bi se drugu večer djevojka na korzu pojavila s dvije-tri prijateljice, kao nezvanični žiri, koji bi nakon viđenja i pozdrava s momkom, dao svoj sud o njemu. Slijedile su ocjene, ono kao, baš je fin, sladak je, od onih pozitivnih, ali i ono, a šta će ti ovaj i slično. Naravno, dešavalo se da bi neka od prijateljica skudila momka, jer se isti i njoj svidio. Ali, kad bi se to otkrilo, dvije prijateljice to više nisu bile. Nije baš svaki susret na korzu prolazio tako jednostavno. Ukoliko se kontakt ne bi ostvarilo na korzu, pokušavalo se na igranci. A traba napomenuti da veliki broj veza ni nije ostvaren na korzu. Eh, da su to roditelji onoga vremena znali?
Oni koji su ostvarivali vezu narednih dana su se pojavljivali na korzu vodeći se ruku za ruku, ili barem šetajući jedno uz drugo. Nakon toga bi se šetnje produžavale malo podalje od korza, preko Musale, niz Fejićevu i preko Starog, okolo, ili sa Rondoa prema Balinovcu, ali i u veliki park ili na Partizansko. O daljnim detaljima ovakvih šetnji nećemo dalje, barem ne na ovom mjestu.
Onoga vremena bilježi se i jedna anegdota vezana za korzo. Došao neki Japanac u Mostar i smjestio se u hotel Bristol. Navečer pošao u šetnju i izašao pred hotel. Samo što je kročio preko vrata, pojurio nazad do recepcije uz pitanje: “Šta je ovo, jesu li to neke demonstracije vani?” Je li to bila istina, ili je neko smislio dobar štos, ostalo je nepoznato, ali eto zapamćeno.
Mlađoj mostarskoj raji, ovoj koju popularno nazivamo raja modernih tehnologija, život nije dopustio da dožive bilo šta od naprijed opisanog. Mnogi u čudu gledaju kad im se nešto od ovoga ispriča. Jednostavno ne mogu shvatiti da su se takve stvari uopšte događale. A korzo je jedan pojam koji se nikada neće izbrisati iz glava onih koji su ga živjeli i doživjeli. Sve ovo što je rečeno na ovom mjestu je zapisano da ostane uspomena na jedno proteklo vrijeme koje se više nikada neće vratiti. Na korzu, nema više večernjih šetača koji prelaze čitavu ovu dionicu, osim rijetkih pojedinaca. Od nekadašnjeg centra grada, ostao je samo trg na kraju grada, s koje god strane se gledalo, kako je to jednom prilikom već napisano u jednom tekstu o Mostaru.
(završetak)

Smail Špago
(Tekst objavljen u knjizi Mostar moj grad br.4)