Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


20.08.2019.

Sretno, ili bistro!


Cesar Vlajo, 1910.

retno, ili bistro!

(tekst koji slijedi je objavljen na portalu Nova Sloboda, dana 19. augusta 2019. godine, autorica je Emina Redžić Muftić)

Posvećeno trojici najboljih ribara na Luci

Catara, Boškovi i Bunski kanali , Peškino kolo, Džeriz, Carinski pijesak, Džinovac, pod Lučkim i Avijatičarskim mostom, zela, braon, Marin kaput, iračka deka, padavac, osmica, šup, meka, sval, sprava, rola, mlat, podustva.,kuplung, ..su termini koje poznaju svi mostarski ribari. Znalo se ko u Mostaru uzgaja crve za ugora, ko dobro peri mušice, ko ima najbolje vunice i deke i ko dobro lovi. Skupljale su se raznorazne deke, kupovale vunice, kupovale ili perile sprave a i krilo se koja boja "radi".i u koje doba dana. Kad u maju proradi padavac, "krči" se riba, pa se i početnik može pohvaliti pokojom ribarskom.

Tri lučka ribara, poredani po ribarskom stažu i godinama, Hajrosum, Medicina i Herca kafenišu kod Fadila i raspravljaju. Načuli su da je Bufo ulovio dobru meku kod Đeriza.
-'ta će on ulovit' kad ne zna ni zabacit'- dobaci Medicina.
-Jes' Boga mi, ja vidio, ovolika, ima u njoj kilo i po - dodade Hajrosum.
-Deder skrati bar za glavu- nadoveza se Herca, očekujući reakciju njih dvojice.
-Ma šta za glavu, bez tri kile nema dobre meke, a tu je ostavio da je baci mački.
-Jesam vidio, Dina mi , vag'o je kod Ramiza.
-Je li ti rek'o šta je zagrizla?
-Ma k'o da će ti on reč', čuva taj boju za sebe, nego, one u paru budu, ima još jedna.

Ustadoše i bez prethodnog dogovora se zaputiše niz Bufin sokak naspram Šarića džamije. Počeše uvjeravanja koja boja radi , koju ne "jamlja", koju riba odmah ispljune, u koje vrijeme , čak u minutu i gdje treba zabaciti spravu.
-Ne po sredini- kaže Bufo- već na onu stranu u hladovinu, odmah pored one pečine što viri više Lučkog mosta.
Sva trojica se potom zaputiše kod Medicine, da dobiju po komadić zele da namotaju na četrn'esku..i da prošaraju srebrom. Ulaze u avliju, sjedaju za sto i nastavljaju priču.
-Deder mi donesi onu kutiju u prozoru!- reče Medicina svojoj ženi. Znajući da je pomalo ters što se ribolova tiče, ona, da utvrdi priupita:
-Je li onu sa spravama ili sa vunicama?
-Donesi sve!-dobaci Hajrosum
-Samo vunice!-ljutnu se prvi
Kao i svaki mostarski ribar, i on je imao originalne vunice i lažnjake. Kad bi davao uzorke šakom i kapom sigurno nisu bili originali, jer su se originali davali po dvije tri niti.
Popodne se spustiše niz Ramića sokak pa se rasporediše ispod Đeriza. Ostavili su torbe pod vrbom i zabacili mlatove. Prvi "šup" i Herci zape sprava za pećinu. Nekako otkači i pogleda spravu
-Otkide mi se treća od olova!- reče.
Medicina uze tefter i dade mu zamjenu.
- Evo je udari!- povika Hajrosum te poče vuči ribu.
-Popusti malo kuplung, umori je! -.savjetuje mu Medicina pripremajući sak za, po izgledu vrha mlata, poveliku ribu.
Hrvalo se s ribom punih desetak minuta, trudeći se da riba ne ode pod pečine. Dovede je nekako u pličak i trebalo je da je samo smjeste u sak. Herca savjetuje,.te povuci je još, te tamo je, te bliže.. Medicina gleda najzgodniji položaj da ne prepa'ne ribu, a Hajrosum, već izmoren, jedva čeka da je napokon vidi u saku.
-Polako, polako...eto je..još malo...ha.. ne daj joj nazad!
Meka (mekousna pastrmka) se odjednom trznu, otkide udicu, praćaknu se u plićaku i otpliva u tamnozelene dubine. Nasta tajac. Herca iznenađen, Hajrosum u šoku, a Medicina se smješka jer zna da će ga optužiti da je ribu namjerno pustio.
-Nisi danas nafakali, 'ta ćeš - samo prozbori.
Batališe za taj dan ribolov, pitajući se usput čija im je žena poželjela "sretno" a ne "bistro".

Sljedeći dan su čitavo prijepodne razglabali koja boja je bila prva do olova, koju je meka odnijela u dubine Neretve. Koliko je meka bila teška zavisi od toga kome bi servirali priču o izgubljenom ulovu.
-Ispod deset nije bila - sa dozom nostalgije je ponavljao Hajrosum
Sutra dan ispod Đeriza nije bilo mjesta za njih trojicu, već od podne "jalan" ribari su zauzeli busiju.
-Da Bog da im voda nadošla i sve torbe odnijela- povika jedan od njih, pa se pokupiše i krenuše nizvodno prema Džinovcu

Fotografije: pećine ispod Lučkog mosta i Ribari na Neretvi, Vlajo Cesar, oko 1900. 

priredila: Emina Redžić Muftić

(NovaSloboda.ba)

PS.: Objašnjenje od Emice, za raju koja ne znaju.
- Lučka raja poznaju ove likove: Medicina je moj rahmetli muž Mahmut (Maha), Hajrosum je Hama Bajgirić, tako su ih zvali. A Bufo je Sejo Vejzović