Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


18.08.2019.

Sa stranice Cidom: Korzo naše mostarsko (2)


Korzo naše mostarsko
2. dio
(nastavak)

Nekada, u vremenima prije Drugog svjetskog rata, korzo u Mostaru je bilo na Glavnoj ulici, pa je čak i kino, koje se nalazilo u zgradi Divizije, koju smo kasnije zvali Zema i Nama, nosilo naziv “kino Korzo”. Nakon Drugog svjetskog rata korzo se preselilo na desnu obalu Neretve, protežući se prvo od mosta na Musali do rampe kod gimnazije, a kasnije se proteglo još od gimnazije do Rondoa.
Šta je to bilo što je mlade decenijama vuklo na korzo? Korzo je bilo glavno mjesto na koje se dolazilo da se vidi i da budeš viđen, mjesto susreta i razmjene važnih i nevažnih informacija i vijesti, mjesto druženja i ljubavnih sastanaka. Korzom se šetalo uglavnom u ranim večernjim satima, najčešće od sedam do kratko prije pola deset, uglavnom po krug, dva ili tri kruga, po određenoj ruti. Sezona šetanja otvarala se, čim bi vrijeme otoplilo, a to bi u Mostaru bilo od ranog proljeća pa sve tamo do kasnih jesenjih dana, do onih velikih i dosadnih kiša, kada se nije moglo šetati. U Mostaru ni blaga zima nije bila prepreka šetnji korzom. Ipak, glavna sezona korza trajala je od sredine aprila pa do sredine oktobra.
Na korzo se po pravilu izlazilo u najnovijoj odjeći i obući, ili barem u onome što se najbolje od toga imalo. Momci su svojom odjećom pokazivali koliko su u toku s novim modnim trendovima. Za djevojke, korzo je bila svojevrsna modna revija na otvorenom, na kojoj su se pokazivali modeli novih haljina, kupljenih u nekim dalekim shopovima, ili krojene po najnovijim šnitovima iz Burde ili sličnih časopisa. Na korzo se izlazilo s tek napravljenim frizurama i šminkama, iako je šminka dugo vremena bio samo lagani namaz karminom. Korzo u Mostaru je godinama, a i generacijama, imalo svoje “prve dame”, ali “prve frajere”, koji su se isticali po najnovojoj modi, po izgledu i ponašanju. Njih je znao svako ko je ikada kročio na korzo, a ako ih i nije znao, vrlo brzo bi čuo za njih ili bi ih zapazio u prolazu.
Korzo i izlasci te vrste davno su otišli u historiju. Danas su druga vremena. Korzo se još može pronaći samo na forumima, pod rubrikom nostalgija ili u pričama starijih. A bilo je i onog vakta i momaka i djevojaka, kojima je bila duša okrenuti se, da vide ko ih to gleda. Ili što bi se modernim jezikom smartfona reklo, da vide ko ih je to „lajkovao“ u prolazu, ili „ko im to prati profil“.
Nekadašnjeg vakta brižne majke bi, tamo negdje oko deset uvečer, kad je bilo vrijeme povratka djevojaka s korza, pripremale kantu sa smećem. Kao eto, odoše na dno sokaka, ili u dvorište ispred zgrade, da prospu smeće, a sve kako otac ne bi upitao: „Kud ćeš u ovo doba?“ Prosulo bi se smeće i diskretno sačekalo da vide s kim se to kćerka vraća s korza. Je li s drugaricama ili je prati nakav...? Majka je to morala prva vidjeti. Bolje ona lično, nego da joj ujutro za kafom to kaže komšinica. A ujedno, ako treba reagirati, bolje odmah, na licu mjesta.
Mostarsko Korzo od Titova mosta do Rondoa bilo je dugo tačno hiljadu koraka. Ovo sam jednom uz prisustvo velikog broja dokonih svjedoka izbrojao i zapamtio, a evo i zapisao. S Korza se koračalo u život. Korzo je često bivalo i mjesto začetka velikih ljubavi, a bogami ponekad i velikih ljubavnih drama. Korzo je imalo svoj duh, kodekse, estetiku, psihologiju, žutu stampu, trač i tome slične pojmove. Na korzu je ispričano mnogo lijepih, duhovitih, tužnih, pa i neprijatnih zgoda i priča. Možda bi najintrigantnija tema bila ona, kako se ˮnapadaloˮ, ˮkontaloˮ, šarmiralo i osvajalo.
Ali, draž korza i jeste bila u tome da su na jednom mjestu bili i intelektualci i glupani, i lijepi i ružni, i kulturni i oni drugi, pošteni i lopovi, probisvijeti i fino odgojeni. I niko nikom nije smetao. Čak štoviše, mnogima se nije znalo ni pravo ime ni prezime, nego samo nadimak, ali i to je bilo dovoljno. (Nastavit će se...)

Smail Špago
(Tekst objavljen u knjizi Mostar moj grad br.4)