Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


09.08.2019.

Sa stranice Cidom: Spomenik magarcu




Na spomenik magarcu na Tržnici u Mostaru, čiji je autor dubrovački kipar Marijan Kocković, s pravom smo ponosni i spominjemo ga u svakoj prilici. Širom svijeta podignuto je na desetine sličnih spomenika. Spomenik Mostarskom magarcu ima svoju istoriju i razloge zbog kojeg je postavljen.
U istoriji Mostara, spominje se podatak kako je grad Mostar prije nekoliko stotina godina po prvi put dobio vodu iz vodovoda, zahvaljujući jednom magarcu. Taj prvi vodovod počeo je graditi neki dobrotvor, koji je došao u Mostar, i imao želju da tu podigne vodovod. Posao je završio zahvaljujući svom magarcu, na kojemu je u Mostar dovezao tovar zlata. Dobrotvor je gradio dok je teklo zlata, a pošto posao nije bio priveden kraju, odlučio je prodati magarca. Kažu, da je tog istog magarca prodavao Mostarcima čak četrdeset puta. Oni su znajući zbog čega ga prodaje, davali novac i vraćali mu magarca nazad. Tako dobivenim novcem vodovod je mogao biti dovršen. Spomenik zaslužnom magarcu nije podignut tada, jer po vjerskim običajima nije bilo dopušteno podizanje spomenika ni ljudima ni životinjama, pa prema tome ni jednom magarcu, ali je ostao spomen zahvalnosti u srcima plemenitih ljudi. O ovom događaju davno je pisao mostarski pisac Ilija Jakovljević i napisao sljedeću rečenicu: „Jednom, kada progres jače zakroči i ovim krajem, Mostar će valjda dobiti i kameni ili mjedni spomenik svom Magarcu Dobrotvoru“. Pisac gornjih redova nije dočekao da vidi bronzani spomenik magarcu, koji i sada, usprkos svim mogućim dešavanjima, stoji kod Tržnice u Mostaru.
Priča o mostarskom magarcu je jedinstvena po sadržaju. Širom svijeta, međutim, podignuto je bezbroj sličnih spomenika, iz ovih ili onih razloga. Opisani u knjigama, ispričani u pričama, od onog Sancho Panse iz knjige o Don Quijoteu, do ispričanog, na kojem je jahao Nasradin hodža, ili pak onog iz priče Braće Grimm o četiri muzikanta. Kod nas mu je posvećen cijeli jedan film pod nazivom „Kenjac“, a svjetsku slavu je ponio donkey koji govori u animiranom filmu „Shrek“.
Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, izgrađena je moderna gradska tržnica. Nositelj projekta je bio tadašnji poljoprivredni kombinat HEPOK. Prostran je to prostor u kojem je izgrađena zelena tržnica grada na otvorenom kao i zatvoreni prodajni prostori u novije vrijeme adaptirani i prilagođeni modernijem vremenu. Ispred Tržnice, na inicijativu tadašnjeg direktora HEPOK-a, Osmana Pirije, a tada je izgrađen i Spomenik magarcu u prirodnoj veličini. Rađen je u bronzi, a djelo je akademskog kipara Marijana Kockovića i simbolizira neraskidivu vezu ove vrijedne životinje s hercegovačkim seljakom.
Vrijedan do iznemoglosti, ponekad tvrdoglav, u nekim krajevima nazivan je i sirotinjska majka. Kod nas ga zovu magarac, kenjac, ili samo magare, u Dalmaciji tovar, u većem dijelu Evrope ezel, u Španiji burro, u Turskoj eşek, a širom svijeta donkey. Bilo kako bilo, dovoljno se malo zainteresirati, pa širom svijeta pronaći na desetine spomenika ovoj plemenitoj životinji

Smail Špago i Tibor Vrančić