Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


09.08.2019.

Promocija knjige Ahmeda Beje Duranovića „Vremena kojih više nema“ 17. avgusta


U mostarskim knjižarama uskoro će se naći zanimljiva knjiga, posthumno izdata od Ahmeda Beje Duranovića, naslova „Vremena kojih više nema“.
Zahvaljujući naporu i angažovanosti njegove porodice, koji su uspjeli skupiti u knjigu sve Bejine tekstove koje je predano bilježio za života, ljubitelji dobre knjige moći će je prvi put vidjeti na promociji 17.avgusta.
Zbirka je to tekstova, amalgam lijepih prisjećanja na dijelove starog Mostara, značajnog dijela njegove istorije, običaja, sjećanja na stanovnike Balinovca, na lijepe trenutke života, kada nije bilo važno ko se kako zove i otkuda potiče i kad je čovjek imao vremena za sve i svakoga.
Čitajući je, čitalac će prošetati zaboravljenim i drukčijim predjelima grada kojih više nema, a koja je bilo vrijedno zabilježiti kako se ne bi zaboravili; šetnja je to gradom od prije pola vijeka.
U knjizi ćete pronaći dobar dio hronologije mahale, brojne izreke, doskočice i liskaluke kojih se mogao prisjetiti, različitih sudbina stanovnika mahale Balinovac i još mnogo toga.
Njegovi opisi su fotografski, trebate samo zatvoriti oči i pred vama se otvara Balinovac iz prošlog vijeka, Radobolja s njenim kupalištima, Bare s voćnjacima…
Promotori knjige na promociji koja će se održati 17. avgusta, u 19 sati sati, u hotelu Bristol biće Tibor Vrančić, autor nekoliko knjiga s mostarskom tematikom, istaknuti dramski umjetnik i aktivist Sead Đulić, lektor knjige prof. Mirela Omerović i supruga rah. Beje – Senada Duranović.
(NovaSloboda.ba)
09.08.2019.

Sa stranice Cidom: Spomenik magarcu




Na spomenik magarcu na Tržnici u Mostaru, čiji je autor dubrovački kipar Marijan Kocković, s pravom smo ponosni i spominjemo ga u svakoj prilici. Širom svijeta podignuto je na desetine sličnih spomenika. Spomenik Mostarskom magarcu ima svoju istoriju i razloge zbog kojeg je postavljen.
U istoriji Mostara, spominje se podatak kako je grad Mostar prije nekoliko stotina godina po prvi put dobio vodu iz vodovoda, zahvaljujući jednom magarcu. Taj prvi vodovod počeo je graditi neki dobrotvor, koji je došao u Mostar, i imao želju da tu podigne vodovod. Posao je završio zahvaljujući svom magarcu, na kojemu je u Mostar dovezao tovar zlata. Dobrotvor je gradio dok je teklo zlata, a pošto posao nije bio priveden kraju, odlučio je prodati magarca. Kažu, da je tog istog magarca prodavao Mostarcima čak četrdeset puta. Oni su znajući zbog čega ga prodaje, davali novac i vraćali mu magarca nazad. Tako dobivenim novcem vodovod je mogao biti dovršen. Spomenik zaslužnom magarcu nije podignut tada, jer po vjerskim običajima nije bilo dopušteno podizanje spomenika ni ljudima ni životinjama, pa prema tome ni jednom magarcu, ali je ostao spomen zahvalnosti u srcima plemenitih ljudi. O ovom događaju davno je pisao mostarski pisac Ilija Jakovljević i napisao sljedeću rečenicu: „Jednom, kada progres jače zakroči i ovim krajem, Mostar će valjda dobiti i kameni ili mjedni spomenik svom Magarcu Dobrotvoru“. Pisac gornjih redova nije dočekao da vidi bronzani spomenik magarcu, koji i sada, usprkos svim mogućim dešavanjima, stoji kod Tržnice u Mostaru.
Priča o mostarskom magarcu je jedinstvena po sadržaju. Širom svijeta, međutim, podignuto je bezbroj sličnih spomenika, iz ovih ili onih razloga. Opisani u knjigama, ispričani u pričama, od onog Sancho Panse iz knjige o Don Quijoteu, do ispričanog, na kojem je jahao Nasradin hodža, ili pak onog iz priče Braće Grimm o četiri muzikanta. Kod nas mu je posvećen cijeli jedan film pod nazivom „Kenjac“, a svjetsku slavu je ponio donkey koji govori u animiranom filmu „Shrek“.
Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, izgrađena je moderna gradska tržnica. Nositelj projekta je bio tadašnji poljoprivredni kombinat HEPOK. Prostran je to prostor u kojem je izgrađena zelena tržnica grada na otvorenom kao i zatvoreni prodajni prostori u novije vrijeme adaptirani i prilagođeni modernijem vremenu. Ispred Tržnice, na inicijativu tadašnjeg direktora HEPOK-a, Osmana Pirije, a tada je izgrađen i Spomenik magarcu u prirodnoj veličini. Rađen je u bronzi, a djelo je akademskog kipara Marijana Kockovića i simbolizira neraskidivu vezu ove vrijedne životinje s hercegovačkim seljakom.
Vrijedan do iznemoglosti, ponekad tvrdoglav, u nekim krajevima nazivan je i sirotinjska majka. Kod nas ga zovu magarac, kenjac, ili samo magare, u Dalmaciji tovar, u većem dijelu Evrope ezel, u Španiji burro, u Turskoj eşek, a širom svijeta donkey. Bilo kako bilo, dovoljno se malo zainteresirati, pa širom svijeta pronaći na desetine spomenika ovoj plemenitoj životinji

Smail Špago i Tibor Vrančić