Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


08.08.2019.

Sa stranice Cidom: Pauza na igranci




Ovoga se može sjetiti samo onaj, ko je u nekadašnja vremena srijedom, subotom i nedeljom išao na igranke u Abrašević.
U Abraševiću igranka, a bife kod Pave, pun ko šibica za vrijeme pauze. Muzika je onoga vremena nakon sahatak, dva svirke pravila pauzu, u kojoj su djevojke išle do toaleta da poprave frizuru, šminku, a momci u bife do Pave, da s noga popiju jednu. Piva se hladila u velikoj bačvi vode. Kako su boce bile namočene u vodi, popadale su sve etikete. A Sarajevsko, Nikšićko, Skol postadoše sve iste boce. Kako ko ulazi Pavo pita koju ćeš pivu, ovaj odgovara Skol, a Pavo lovi naljepnicu i stavlja na mokru bocu. Evo ti je veli. I tako redom. Nikome nije smetalo. Pavo i Marica legende!
I još jedan biser od Pave: Za šankom, za vrijeme pauze na igranki, naručio momak lozu. Pavo ga odmjeri od glave do pete, daje mu lozu, u onoj maloj čaši od 0,5, a momak pita:
- Može li voda uz lozu?
- Sve ti je tu, kaže Pavo i još jednom ga odmjeri.
Još jedan komentar od SemK:
Radničko kulturno-umjetničko društvo (RKUD) Abrašević je po mnogo čemu predstavljao specijalno mjesto za mnoge Mostarce u to doba. Igranke su bile mjesto masovnijeg okupljanja, ali u Abraševiću je bilo svega od folklora, učenja sviranja na raznim instrumentima pa do teatra. Smajo ovdje pomenu moje nekadašnje komšije iz ulice Mladena Balorde. Maca (ovaj nadimak se izgovara kratko) i Pavo su stanovali odmah na početku ulice preko puta nekadasnjeg RIZ-a. Ja sam se družio sa njihovim sinom Ćirom. Kad smo se Mirjana i ja kao studenti zabavljali, često smo svraćali u ljetno doba u baštu Abraševića. Najčešće smo poručivali izvanrednu Macinu džigaricu. Kad bi Pavo došao do našeg stola samo bi u bradu promrsio: „Ti si komšija Macina simpatija, pa će ona doći da te posluži”. Onda bi Maca došla iz kuhinje i rekla: „Malo sačekajte dok se još tava bolje ugrije. Ove prve porcije džigarice dajemo ovima što ne dolaze često”. Bašta je često bila puna, a opet su se skoro svi u njoj poznavali.
Evo sve to dodajemo, da se ne bi zaboravilo.

Priredio: Smail Špago