Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


05.08.2019.

Sjećanje na Mostar koga više nema

Sjećanje na Mostar koga više nema

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Nova Sloboda, dana 5. augusta 2019. autor Fazlija Hebibović)
Fazlija Hebibović - Sjećanja na Mostar koga više nema: Počinje gradnja HE Salakovac, otvara se Fabrika bicikla, Meha Sefić izlaže u Beogradu, osniva se Univerzitet

Nastavljam sa podsjećanjem na Mostar od prije rata, vadeći tekstove iz bogate sehare, objavljenih u listu Politika Ekspres.
Želja je da od zaborava sačuvam beharli Mostar, ljude i događaje.

(EPBiH)


Počinje izgradnja HE Salakovac
Juče je u Mostaru zaključen ugovor o početku izvođenja građevinskih radova na izgradnji hidroelektrane Salakovac.
Ugovor su potpisali Dušan Bumbić, direktor Zajednice osnovnih organizacija hidroelektrana na slivu Neretve, i inžinjer Danilo Protić, generalni direktor GIK “Hidrogradnja” iz Sarajeva.
Hidroelektrana Salakovac je drugo hidroenergetsko postrojenje nizvodno od jablaničke i ramske hidrocentrale, a godišnje će proizvoditi 600 miliona kilovatčasova električne energije. Iza brane, čija će visina biti 70 metara, stvoriće se akumulacioni bazen zapremine 68 miliona kubnih metara vode.
Ako sve bude teklo po planu, hidroelektrana Salakovac biće puštena u proizvodnju 1980. godine.
(6. novembar 1976. godine)



U Žitomislićima se otvara Fabrika bicikla
U Žitomislićima će se sutra, povodom Dana državnosti naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, pustiti u probnu proizvodnju Fabrika dijelova za bicikle “Unis-Thunis”.
Objekat je građen u saradnji sa zapadnonjemačkom firmom “Thunis” i u prvoj fazi proizvodnje zapošljavaće 154 radnika, među kojima i 25 povratnika.
U izgradnju fabrike, kako nam je rekao direktor Rade Šarić, uloženo je 155 miliona dinara, od čega je 12 posto obezbijedila zapadnonjemačka firma, koja se obavezala da će na konvertibilno tržište izvoziti trećinu proizodnje.
(23. novembar 1976. godine)



Slikar Meha Sefić izlaže u Beogradu
Meha Sefić, akadamski slikar iz Mostara, predstaviće se ljubiteljima likovne umjetnosti u Beogradu izložbom u našem glavnom gradu.
Na ovoj izložbi, koja će trajati od 22. decembra ove do 1. januara iduće godine, Meha Sefić će u prostorijama čitaonice Kuluturnog centra, izložiti 29 djela u ulju i dvadesetak crteža.
(9. decembar 1976. godine)



Osniva se Univerzitet
Mostar će u prvoj polovini februara iduće godine dobiti Univerzitet.
Odlučeno je to na jučerašnjem sastanku Inicijativnog odbora za formiranje ove visokoškolske institucije.
Istaknuto je da su stvoreni svi uslovi za rad visokoškolskih i naučnih institucija, koje će biti udružene u budući Univerzitet.
Mašinski, Pravni i Ekonomski fakultet. kao i Pedagoška akademija, djelovaće kao samostalni OUR-i, a Istraživačko-razvojni centar HEPOK-a i Duhanski institut kao naučne institucije.
(30. novembar 1976. godine)



(NovaSloboda.ba)

05.08.2019.

Posjetite našu web stranicu Cidom


Jedan od razloga zašto smo malo promijenili naslovnu fotografiju je što se mnogi obraćaju tražeći neku određenu fotografiju, pa svakoga od njih moramo uputiti na našu web stranicu.
Ovako je možda preglednije i jasnije da postoji fb stranica cidom i web stranica na kojoj je sve sređeno i posloženo u albume po periodima.


(cidom-tim)
05.08.2019.

Sa stranice Cidom: Rampe i rampadžije u Mostaru





Rampe u Mostaru i rampadžije
Uskotračna željeznička pruga prolazila je današnjim Bulevarom, posred Mostara. Na četiri mjesta u gradu pruga je presjecala ulice, pa su iz razloga bezbjednosti prolaznika i saobraćaja na tim mjestima bile izgrađene rampe ili brklje. Rampe su, gledano sa sjevera prema jugu, bile postavljene kod stare bolnice, nekada ulica Desete Hercegovačke brigade, kod današnjeg gradilišta Sportske dvorane (mostarskog Skadra na Bojani), na križanju s ulicom Stefaniee Allèe, kasnije Lenjinovo šetalište, kod Gimnazije, pa na raskršću s Liskom kod Krankase, ili Doma zdravlja, i četvrta kod nekadašnjeg Hrvoja, ili kina Partizan, ili kod Sinemaskopa, kako se zvalo to kino dok je tu radilo, na raskrišću s nekadašnjom ulicom Matije Gupca. Kako u Mostaru sve dobija svoje posebno ime i rampe su imale svoje narodne naziv:, ona najsjevernija, „gornja rampa”, ona kod Doma zdravlja „srednja” rampa i ona kod sinemaskopa „donja” rampa. I danas će još poneko reći da se nešto nalazi kod srednje rampe i slično.
Rampama su rukovali obučeni željeznički radnici, koji su se zvali rampadžije, a kasnije je rad rampi bio automatiziran, pa se njima upravljalo centralno, sa željezničke stranice. Rampe su vrlo često bivale spuštene, jer pored vozova, koji su ulazili i izlazili iz stanice, kolosjek, pogotovo onaj pored Bulevara, korišten je za ranžiranje teretnih vozova. Za pješake je kod Gimnazije bio napravljen podhodnik, tako da su pješaci mogli nesmetano prolaziti ispod pruge. Pošto sve do šezdesetih godina nije ni bilo tako velikog broja automobila u cestovnom saobraćaju sva ova gungula kroz grad nije puno smetala. Više je narodu smetao dim i poneki pisak lokomotive u gluho doba noći.
Priredio: Smail Špago