Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


31.07.2019.

Sa stranice Cidom: Park na Musali kao modna pista





Serija narednih fotografija je pomalo neobična, ali se ipak često pojavljuje u albumima starih fotografija i na portalima. Sve četiri su snimljene istog dana u parku na Musali. Inače park je u današnjem obliku izgrađen 1929. g., dok je prije toga postojala mnogo manja bašta s vodoskokom, a pripadala je hotel Neretvi.
Na tri fotografije vidljiv je dio Vakufske kuće izgrađene ispred Ćose Jahja džamijom 1937. g. kao i prekrasna kamena ograda parka, a na jednoj zgrada Muzičke škole. Na prvoj fotografiji vidi se Alajbegovića česma, koja je u prvobitnoj varijanti, kad je bila tek podignuta 1883. g., bila smještena uz Vakufsku kuću – odmah s desne strane na početku Braće Brkića ulice. Tek naknadno, 1936. g., česma je premještena na današnju poziciju.
Iz svih navedenih podataka zaključujemo da je godina nastanka ovih fotografija između 1937. i 1941. g. Na slikama vidimo prve mostarske „manekenke“. Naime, očigledno da je fotograf sa sobom vodio par djevojaka koje su mu pozirale, kako bi snimak bio što uvjerljiviji, te kako bi se motiv Mostara što bolje prodavao. Motiv pokrivenih muslimanskih žena bio je veoma čest na razglednicama sve tamo od dolaska Austrougarske pa do početka II. svjetskog rata. Bila je to egzotika, dašak Orijenta, neistraženi pejsaži za nenavikle oči primatelja pošte u Europi. Tako su i ove djevojke odjenule odjeću kojoj je cilj zagolicati maštu modernog građanskog sloja Zapada. Posebice je zanimljiva bila ova crna nošnja karakteristična isključivo za Mostar, a u izvornoj varijanti se sastojala od crnog ili tamnoplavog grubog vojničkog šinjela, čije bi se ogromne kragne podigle i po rubovima zašile, ostavivši samo prednji dio nezašiven, te time dobila vrsta kapuljače. Tako bi žene poprimile oblik bube jelenka, a što su strani putopisci često naglašavali i opisivali. U modernijoj varijanti vidimo da su djevojke odjenule istu tu nošnju samo načinjenu od laganijih, lepršavijih materijala. I obuća kod djevojke na zadnjoj fotografiji je u trendu – sandale i obavezne štikle.
Tibor Vrančić
31.07.2019.

Iz stare štampe: Policijska posla – Musavat br. 6. i br. 7 iz 1906. g.


U časopisu Musavat, broj 6 iz 1906. godine objavljen je slijedeći tekst:
Utrka policajaca
Policija. Dne. 3 dana bajrama jurila su na konjima svom brzinom dva stražara, kroz najužu ulicu Podhum, upravo kad je najviše svijeta po ulici i kad se ide u džamiju za akšam namaz. Mislili smo da se neki vanredni slučaj dogodio i neki su mlagji izmegju nas pohrlili za stražarima da vide šta se tako strašno dogodilo, pa kad tamo, a ono policajci od ćeifa trče na konjima da probaju koji je brži. Mi ovo registrujemo i tražimo da se ovakovim akmaklucima stane na put”.

U časpisu Musavat broj 7 iz 1906. godine objavljen je slijedeći tekst:
Gdje je policija?
Gdje je policija. Prijatelj iz Ričine šalje nam ove retke: U subotu oko 2 sata u jutro probudi me iz kreveta užasna galama koja se dogagjala pred mojom kućom. Pošto više nisam mogao trpiti, jer je podulje trajalo, stanem kod prozora da vidim šta se dogagja. Upravo pred mojim prozorima svagjali su se neki pijani ljudi sa kočijašima radi plaćanja fijakera. Pošto „pašažer” nije htjeo da plati koliko je kočijaš zahtjevao, počne ga kočijaš po malo tući, a „pašažer” vikati: policijat, policijat. Premda se je užasno krivio, da je se mogao čuti na vrh Carine, ipak policijata ni od kle. Kod tolike silne policije pa ni jednog na najglavnijem mjestu”.
Fotografija: Donja mahala, 1899. godine
Priredili: Tibor Vrančić/Smail Špago