Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


27.07.2019.

Iz stare štampe: Pritužba na profesora Pichlera – Musavat br. 4. iz 1908. g.


U časopisu Musavat broj 4. iz 1908. godine objavljen je slijedeći tekst:
Je li to pedagoški? Čujemo, da se profesor ovdašnje gimnazije g. Pichler spram gjacima naročito muslimanima ponaša naduto i ne ljubazno kao kakav politički činovnik prema seljacima. Čim koji gjak ne zna svoju lekciju, odmah mu govori da nije za školu i šalje ga da pravi ciglu, cipele itd. Naravno da naši gjaci, u kojih je na žalost ljubav za nauku malo razvijena, odmah pričaju roditeljima da im traže selameta, da im je profesor rekao da su za nauku nesposobni. Ovo je vrlo ne lijepo od g. Pichlera pa ga pitamo, je li ovo pedagoški?”
Godine 1898. godine, u Mostar iz Zagreba kao profesor doseljava Antun Pichler i kao tridesetogodišnjak preuzima profesuru za čak osam različitih predmeta u gimnaziji, tako da je predavao: njemački jezik, povijest, matematiku, fiziku, zemljopis, prirodopis, krasopis i pjevanje. Usto, bio je istaknuti znanstvenik onoga doba, neumoran u proučavanju biljnih i životinjskih specifičnosti Hercegovine. Objavljuje znanstvene radove u „Glasniku Zemaljskog muzeja“ i drugim relevantnim časopisima. Temeljito istražuje porijeklo dva ogromna hrasta u Baba Beširovom haremu na Balinovcu. Moglo ga se naći po pećinama od Skakala pa sve do Čapljine, gdje je vrijedno sakupljao biljke, stvarajući veoma vrijedan katalog biljnih vrsta.
Nedugo nakon dolaska u Mostar, u Liska ulici gradi obiteljsku vilu. To je ona izuzetno lijepa zelena dvokatnica, treća u nizu od dispanzera idući prema istoku, koja i danas zrači arhitektonskom ljepotom. Ta vila bijaše sve do završetka Drugog svjetskog rata obrasla bršljanom kojega je zasadio sam vlasnik. Nažalost, nakon toga je vila nacionalizirana, ali i bez bršljana danas plijeni poglede građevinskih esteta.
U gimnaziji je Pichler predavao sve do svoje smrti 1922. g. Po njegovoj izričitoj želji sahranjen je na groblju Smrčenjaci, kojega je još za života oplemenio brojnim biljnim vrstama.

Priredili: Tibor Vrančić/Smail Špago
(NovaSloboda.ba)