Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


25.06.2019.

Sa stranice Cidom – Ljekari na razmeđu vijekova



Iz Zadra u Mostar 30. ožujka 1879. g. doseljava dvadesetpetogodišnji liječnik Bruno Emilio von Curinaldi (Kurinaldi) i odmah biva postavljen za prvog liječnika i ravnatelja bolnice. Bruno je u Mostar stigao godinu dana nakon svoga oca Simeona (Šimuna), koji je u Mostar poslan sa zadatkom „da tamo ponamjesti poštanske urede“. Stigavši u Mostar sa suprugom Luigom (Vjekoslavom) rođenom di Cristiani, Simeon je uskoro postavljen za predsjednika Okružnog suda.
Bruno Curinaldi poznat je i po tome što je skupa s dr. Petrom Rizzom bio osnivač prve mostarske bolnice koja je radila na Mejdanu sve do 1888. g. Bruno se pored uobičajenog liječničkog posla bavio raznovrsnim društvenim radom. Novčano je potpomagao razne udruge, vatrogasno društvo, žensko sirotište, pjevačke zborove, izgradnju vjerskih objekata. Godine 1899., Gradsko vijeće mu je dodijelilo i titulu počasnog građanina Mostara. Zbog djelovanja i milosrđa dr. Bruna Curinaldija, cijela je ova obitelj bila omiljena među narodom.
U Sarajevo je premješten 1911. g. gdje nastavlja obavljati liječničku dužnost. Nakon sloma Austrougarske supruga ga napušta odselivši u Austriju, a on sve do svoje smrti ostade u Sarajevu gdje je i sahranjen.
Točno osam godina nakon Bruna u Mostar stiže i njegov brat Luigi (Vjekoslav) i postaje pravnik u Okružnom sudu. Mostarci odmah primijetiše da Luigi ima ženskaste pokrete, kao i to da mu žensko društvo nije prijalo te mu odmah prišiše nadimak Điđi. Međutim, liskaluke na stranu, ovaj sudac i predsjednik Okružnog suda u Mostaru, ipak bijaše povijesno poznat lik. Naime, negdje pred početak Prvog svjetskog rata premješten je u Sarajevo, a nakon Sarajevskog atentata na prestolonasljednika Franju Ferdinanda postade predsjednik sudskog vijeća koje je sudilo atentatoru Gavrilu Principu. Odmah nakon završenog suđenja Điđi se zaredio u red Isusovaca, otišao u manastir i tamo umro.
(Tibor/cidom)