Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


23.06.2019.

Dan kad je Kantarevac bio pretijesan







(tekst je objavljen na portalu Novasloboda, dana 23. juna 2019. godine)

Prije 42 godine: Košarkaši Lokomotive i Partizana napunili Kantarevac

Mostar i Hercegovina bili su i ostali nepresušni izvor košarkaških talenata. Ovdje u Mostaru i u vrletima sunčane Herecgovine, oduvijek su se rađali  stasiti i kršni momci, pa je i njihov put do košarkaša bio i brži i lakši.
Nakon što je Dražen Dalipagić 1971. godine zaigrao za beogradski Partizan, u Mostaru je 16. juna 1977. godine odigrana revijalna utakmica ova dva tima. Partizan je došao u Mostar na stadion Kantarevac sa svojim najboljim timom, predvođen Prajom i Kićom. Kantarevac je bio pretijesan da primi sve ljubitelje košarke i teško će neka ekipa dostići ovakvu gledanost.
Prema procjeni tada prisutnih novinara, na Kantarevac se natiskalo oko 5.000 gledalaca.
Na toj utakmici, za Lokose su. kao pojačanja. igrali Mirza Delibašić Kinđe, Anto Đogić i Vučković iz Partizana.
Stručni štab Lokomotive sačinjavali su: šef stručnog štaba Slobodan Dabić Boba, “tehniko” Fazlija Krpo i fizioterapeut Emir Krpo, a suđenje je povjereno Neđeljku-Neđi Prljeti i Senadu Ibrulju, saveznim sudijjama.
Za Lokomotivu su igrali: Traparić, Bubalo, Andrić, Bovan, Omanović, Buntić, Vučković,Miličević, Đogić, Delibašić, Džonlez.
Da se podsjetimo, na kraju Partizan je pobijedio sa 127:90.
(NovaSloboda.ba)


23.06.2019.

Sa stranice Cidom – Neziragina džamija



Nezir-aga, inače zet Nesuh-age Vučijakovića, podigao je u drugoj polovini 16. stoljeća (po nekim izvorima 1550. g.), jednu predivnu kamenu džamiju, pokrivenu pločom i precizno klesanom munarom, na platou na Spilama, odmah iznad Krive ćuprije na Radobolji. Smatra se najstarijom džamijom na desnoj obali Neretve, a po svemu sudeći to je bila i prva građevina na cijelom platou poviše Krive ćuprije, tako da su se vremenom napravili putovi oko nje (Jusovina, Predhum).
O osnivaču ove džamije ne zna se ništa pouzdano, osim da je Nezir-aga u svoje vrijeme bio ugledna i značajna ličnost u Mostaru. Stanovao je tu u blizini na Šemovcu, a predaja kaže da je na tajanstven način nestao čim je ova džamija njegova imena izgrađena i da ga više nitko nije vidio. U džamiji se klanjalo sve do 1932. g., nakon čega vjernici iz nepoznata razloga prestaju posjećivati džamiju, da bi već 1938. g. ona bila napuštena i zapuštena. Munara joj je 1934. g. prenesena u Jablanicu, gdje je od njenog kamena sagrađen tamošnji mesdžid, a tijekom Drugog svjetskog rata u njoj su bile smještene izbjeglice iz istočne Hercegovine, uslijed čega je džamija dobrano devastirana. U potpunosti je porušena, a njeni ostatci uklonjeni 1950. g. Kamen koji je ostao nakon rušenja džamije upotrijebljen je za gradnju zgrade Sekretarijata unutrašnjih poslova (SUP-a) u Hatovskoj ulici. Teren na kojem je stajala izravnan je, ali sve do 1955. g mogli su se vidjeti temelji džamije i pokoji nišan iz harema koji je nekada postojao oko nje.
Nakon zadnjeg rata, 1999. g., izvršena je rekonstrukcija džamije što je podrazumijevalo potpuno vraćanje džamije u stanje kakvo je bilo izvorno, uz upotrebu istovrsnog materijala od kakvog je i bila sagrađena.

Fotografije: Nezir-agina džamija (na Spili) 1941. i 2003. g.
(Tibor/cidom)