Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


22.06.2019.

Sa stranice Cidom – Babun



Vrelo Radobolje bilo je popularno izletište Mostaraca sve do izgradnje novog vodovoda 1885. godine, a kao poznato gastronomsko i izletničko mjesto, zadržalo je svoju funkciju sve do pred početak zadnjeg rata. Nešto južnije od vrela Radobolje postoji i vrelo potoka Babun, po kojem je i samo mjesto dobilo ime. Otkud ime Babun?
Narodna predaja kaže da je Babun dobio ime po Bogumilima (Patarenima) koji su također nazivani i Babuni, a čija je zajednica bila aktivna baš na tom mjestu. Naziv Babuni nalazimo i kao naziv za srednjovjekovne bugarske i makedonske heretike (bogumile), kako ih nazivaju grčki izvori, a koji su se u predosmansko vrijeme proširili i na današnje prostore bivše nam države (sve do Istre), tako da se pojavljuje u slavenskim vjerskim i državnim pisanim spomenicima.
Prema nekoliko vjerodostojnih izvora na vrelu Babun nekad se nalazila crkvica sv. Ruže Viterbijske, a nakon što je srušena, na njezinim su temeljima Osmanlije izgradili mesdžid poznat u Mostaru pod imenom Džamija na Babunu. Stara je crkvica bila posvećena svetoj Ruži iz Viterba kojoj se ukazala Bogorodica i ozdravila ju od teške bolesti.
Ovo vrelo je poštovao narod, a osobito pravoslavni i muslimani, jer su mu pripisivali osobitu moć, a ponajviše za liječenje očnih bolesti. Na vrelo su išli bolesnici u svako doba i to prije sunca, ali se najviše išlo na 6. marta, na blagdan Svete Ruže. Uoči toga dana tu se održavalao veliko narodno veselje, jer je mnogo Mostaraca, a i naroda iz okolnih sela, tu dolazilo. Tu bi se naložile vatre, pekli janjci i mladež bi se cijelu noć veselila, a ujutru bi se prije izlaska sunca kupali u potoku i umivali lice.

Fotografije: Babun (fotograf: Karlo Grabovac) 2018
(Tibor/cidom)