Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


05.06.2019.

Iz stare štampe: Premetačina – Musavat br. 3. iz 1906. godine


U časopisu Musavat, broj 3 iz 1906. godine, objavljen je sljedeći tekst:
“Premetačina. U prošli petak premetnula je policija kuću g. Špira Zeca na Luci. Kao i doslen i ovoga je puta policija nasjela nekoj podloj denuncijaciji. Ovo je dvanaesta kuća koju je policija uzalud, u ovo zadnje mjesec dana, preturila tražeći nešto. Špiri Zecu je odgovoreno da premeću kuću da vide je li trošna. I zato su se morali i na tavan peti i svaki kutić pregledati”.
Inače je Špiro Zec bio ugledan mostarski trgovac, a pamtimo ga po dvije epizode iz njegovog života. Godine 1900. je planirano da se naspe cijeli Kujundžiluk i time postigne horizontalna ravan sve do Male Tepe. Samo energičnom otporu trgovca Špire Zeca ima da zahvalimo što nismo našli Kujundžiluk zatrpan duboko ispod zamišljenog modernog prospekta. Kada se s nasipavanjem stiglo do Špirove magaze, on se ispriječio viknuvši: „Samo preko mene mrtva možete dalje!” Tu je bilo obustavljeno dalje nasipanje. Onda je na tom mjestu nasip podzidan i napravljeno stepenište za silazak s tog novog višeg nivoa u nasutom Hendeku na za preko 2 m niži Kujundžiluk.
Drugi slučaj se dogodio u noći između 6. i 7.novembra 1905. godine, za vrijeme ogromnih kiša koje su pale na Mostar, tako da je u Suhodolini opasno nadošao potok Dronja. Poplava je bučeći nosila sve što joj se našlo na putu – granje, zemlju, pijesak, cijela drveća, mrtvačke sanduke (jer je prošla kroz pravoslavno groblje), kamenja. Taj događaj je postao predmetom mostarske izreke „Dronja protjerala zeca kroz mrava“. Naime, za vrijeme te velike poplave iz radnje vlasnika Špire Zeca (koja se nalazila poviše Kulluka) odnijela je čeličnu kasu koja je proletjela kroz magazu vlasnika Simata Mrava na početku Kujundžiluka i potpuno je uništila.
Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
05.06.2019.

Biti zaljubljenik nečega, uživati i dozvoliti da s tobom i drugi uživaju




by Emica

Biti zaljubljenik nečega, uživati i dozvoliti da s tobom i drugi uživaju je umjetnost. Postaješ prepoznatljiv po nekom detalju, koji druge asocira na tvoje vrijednosti. Nekom je prepoznatljiv osmijeh, kod drugog gest, Ajšin je izraz "dragi mostaroljupci", Adismalo,malo pa dubi na glavi dok se pentra po bjelosvjetskim prostranstvima. Tibor i Smail nas svako jutro počaste raznoraznim zanimljivim prilozima iz prošlosti Mostara i šire. Muriz i Miodrag to lijepo ilustruju svojim akvarelima, Mustafa svakom od nas zaželi happy vikend, pa se posebno svakom od nas zahvaljuje na uzvratnom čestitanju. IkaiFuad nas časte vješto naperenim mušicama, a potom se pohvale ulovom. Iz daleke Amerike Kumra maše svojim originalnim aranžmanima, dok nas počesto Jasminkaiščekuje za pretrpanim stolom. A koliko žena može pojesti, a ne vidi se na njoj. Do zla boga da je u njoj trista kila ne bih se začudila. Emir nas izvještava ka'će peMzija, a između dvije peMzije pravo novinarski izvještava o utakmicama, priredbama, usput oslikavajući sve što mu za oko zapne. Plamenka nas izvještava o ljepoti njenog švapskog gartena, a Mira počasti svako jutro divnim cvijetnim prilogom. Meliha i Suzana za nas istražuju neistražene hercegovačke detalje koje Gugo tako vješto opisuje. Nezaobilazno je ono ljubičasto Tatrane što nam ga po nekoliko puta dnevno plasira Zdenko . ponekad je interesantnije čitati reakcije i komentare (ja, što se raja zna debelo navuči u komentarima...okoja ti je bola' Zdena to, gori si od bilo kojeg ribara, oni zabace i ulove, a ti zabaciš i izazoveš?) . Raja su toliko navikla šetati sokacima i čitati vremensku prognozu, gledati njene slike, pa kad se Ajša jedan dan ne javi, pitaju se što je nema. Azo sve nas pokreće u sveopštu Veležovu euforiju, dok nas Jožica s vremena na vrijeme izvještava o sportskim i vremenskim zbivanjima iz Slovenije, a Feđa stvara armiju mladih talenata u Donjoj Mahali. Ognjen u određenim prilikama plasira inserte iz svojih romana, Perica nas svako malo počasti kafom i nezaobilaznim kolačima dok uživa u bunskom krajoliku, pa nas kasnije raznježi slatkim kucama i macama. Dragannas prvi počasti sezonskim voćem, a Branko često iz sehare izvuče stare crnobijele fotografije (o"kle ih samo izvlačiš?). Bela nas svako malo počasti buketom prelijepog cvijeća. Često me vuče nostalgija i prema Konjicu, ali tad mi Velid popravi raspoloženje i priredi fantastičan vizuelni ugođaj. Koliko kod mi ponekad FB ide na živce, originalnost gore spomenutih veličina mi popravi dan. Možda se pitate šta mi predstavlja ova crveno-crna flanelna karirana košulja, a možda ste je i prepoznali. Na jučerašnji datum prije 7 godina, otišla je jedna ličnost čija je košulja prepoznatljiva asocijacija na njegovu pozamašanu ulogu u BH javnosti. Svima vama spomenutim, a i nespomenutim (bez ljutnje) želim još mnogo druženja na ovim stranicama. Budite mi zdravi i nasmijani!
(Emica/facebook)