Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


30.05.2019.

Deset godina bloga spagosmail.blogger.ba


Blog sam otvorio prije tačno deset godina iz čiste zabave, da bi mi to postala jedna svakodnevna zanimacija. Bez ikakve obaveze, dan za danom, na blogu sam u ovih deset godina objavio 8620 priloga, koje je pročitalo 3,740.515 čitalaca, a za ovih 3650 dana, dnevno je priloge čitalo prosječno 999,99 čitalaca, uz 816 komentar.
Pored ovog bloga, paralelno od 15. marta 2013 vodim i blog memorylimit.blogger.ba, koji je sa tekstovima ograničen na događaje iz prošlosti, pretežno iz Mostara, koji stoje negdje duboko u memoriji, ili na požutjelim listovima knjiga, koje ovim objavljivanjem ostaju sačuvani od zaborava, i dostupni današnjoj internetskoj čitalačkoj publici.
Veliki dio ovih tekstova našao je mjesto na portalu Nova Sloboda
Naravno, uz ovu aktivnost ide i aktivnost na web stranici cidom.org, koju vodi mali cidom team.
Ovom prilikom želim napomenuti da ovakve aktivnosti ne bi bilo bez dugogodišnje saradnje sa Tiborom Vrančićem i rahmetli Bracom Čamparom, a ovaj trojac je potpisan i na nekoliko već objavljenih knjiga.
Zahvaljujem svima onima koji su u proteklih deset godina našli vremena i interesovanja da posjete stranice ovoga bloga, a iskreno se nadam da će to činiti i ubuduće, naravno uz interesantne priloge sa moje strane.
Lijep pozdrav i hvala.

Smail Špago

30 maja 2019. godine

linkovi:





(spagos)
30.05.2019.

Sa stranice Cidom – Vojno groblje



Južno od Južnog logora nalazi se Vojno groblje, većini Mostaraca potpuno nepoznato. Zadnje sahrane ovo groblje bilježi tokom Drugog svjetskoga rata. Pokapani su u njega ubijeni pod talijanskim vojnim vlastima, ubijeni prema osudi mjesnoga civilnog suda, poginuli Talijani i Nijemci. Doduše, sahrane su vršene i nakon Drugog svjetskoga rata, ali mnogo rjeđe, a onda je groblje zapušteno, postupno devastirano, spomenici razbijeni, korišteni za izgradnju kuća i vikendica, a naročito poslije rata od 1992. do 1994. godine. Nakon toga groblju se ne može ni prići, jer je ranije asfaltirani put potpuno uništen, naneseni su šut i zemlja i groblje je pretvoreno u običnu poljanu sa zaraslom travom. Ponegdje se vide ostaci grobova i nadgrobnih spomenika koji nisu odgovarali nijednom vandalu za upotrebu prilikom gradnje kuće ili nekoga drugog objekta.
Premda je to Vojno groblje, u njemu nisu pokapani isključivo vojne osobe. Iako dobrano devastirano na groblju je moguće razaznati poneka imena kao što je grob Antona Fojarewitza, gradskog liječnika i upravnika mostarske bolnice, pokopanog 3. novembra 1901. Sa sjeverne strane groblja i danas postoji kapela s križem i malim stepeništem, čija skladna arhitektonska izvedba jasno govori da se ovdje radi o planski rađenom groblju. No, danas se, nažalost, ni do jednog vojnog groba ne može doći jer se mora probijati kroz draču i šiblje.

Fotografija: Vojno groblje - kapelica 2012. i stanje 1990. g.
(Tibor/cidom)