Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


26.05.2019.

Sa stranice Cidom: Različite namjene i imena jednog objekta, danas ruševine



ratne rane

Mnogi Mostarci nikad nisu čuli za toponim Džinovina, kao ni za zgradu Divizije, a oni mlađi vjerujemo da ne znaju za izraze ZE-MA ili NA-MA, i još manje pretpostavljaju da se radi o jednom te istom pojmu.
Džinovina je dobila ime po Džinovića hanu, svratištu i odmorištu koji se nalazio sve do 1896. g. na mjestu omeđenom Glavnom i Srednjom ulicom, te ulicama Telčevom i Hanskom (danas Šerifa Burića). Bio je to najveći mostarski han za vrijeme Osmanskog carstva, a koji se sastojao od hanske zgrade, pomoćnih štala i velike prostrane avlije. Cijeli blok bivšeg hana Džinovina sa zgradama i zemljištem je kupio Mujaga Komadina 1898. g. i na njegovim temeljima 1900. g. podigao veliku trokatnicu. Na pročelju te zgrade Mujaga je namjeravao postaviti reljef bosanskoga grba (savijena ruka s nožem u ruci). Međutim, tadašnje austrijske vlasti nisu mu to dozvolile tražeći da se umjesto bosanskog postavi austrijski grb. Nakon dugih pregovora načinjen je kompromis i to tako što su u ugrađene medaljone bosanskog grba umetnuti njegovi inicijali MK (Mujaga Komadina), a koji su se tek nedavno ponovno ukazali nakon što je zgrada zapaljena u zadnjem ratu.
Mujaga je 1920. g. taj objekt prodao bogatoj mostarskoj obitelji Peško. Pred početak II. svjetskog rata u prizemlju te zgrade bilo je otvoreno kino Korzo, a nakon rata je u cijelom prizemlju zgrade otvorene su preteče današnjih robnih kuća – ZE-MA (zemaljski magazin) koji je kasnije promijenio naziv u NA-MA (narodni magazin).
Zgrada je izgrađena u secesijskom stilu po projektu Josipa Vancaša, a Mujaga ju je iznajmio austrougarskoj vojsci te je služila kao „K. und K. militer comand“, odnosno Carska i Kraljevska vojna komanda, tako da je u narodu odmah dobila ime zgrada Divizije.
U pedesetim godinama prošlog stoljeća u njoj je jedno vrijeme bila smještena učiteljska škola, pa zatim osnovna, a sve do pred ovaj rat i Skupština općine. U podrumskim prostorijama sa sjeverne strane građevine funkcionirala je dugi niz godina tzv. fronta.

Od 1994. g. ova zgrada, uvelike oštećena u zadnjem ratu, stoji neobnovljena i polako propada.

Fotografija: Crtež zgrade divizije iz projekta Josipa Vancaša 1898. i Grb i natpis za vojnu komandu 2012.
(Tibor/cidom)