Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


21.05.2019.

Mostar moj grad, knjiga 5, uskoro


Poslije Elvedina Nezirovića, jednog od najeminentnijih mostarskih književnika, rukopis Pete knjige iz edicije Mostar moj grad, pročitao je, pa nam i prigodnu ocjenu poslao Minja Bojanić, zasigurno jedno od najreprezentativnijih mostarskih novinarskih imena. U svojoj recenziji Zavičajna čitanka od zlata Minja, pored ostalog, piše:

„Čovjek je vazda dužan zavičaju“, zborio je davno jednom i sretni mi učitelj Džumhur, pod raskošnom mostarskom lipom na adresi Maslića 10. Pretpostavljam da su se ove mudre mantre držali i plemeniti tvorci evo već respektibilne monogarfske edicije posvećene Mostaru, pogotovo nakon što sam iščitao rukopis i ove, pete po redu, zavičajne - „zlatne čitanke“. Očito, raskošno bogati slojevi duhovnog i vaskolikog naslijeđa predaka, izvjesno i sve snažnije, neprestano prizivaju veoma blagotvornu disciplinu nasušne nam kulture sjećanja. Stoga, bez ustezanja i ne krijući iskreno ushićenje nad ovim knjiškim „putovanjem“ u relativno zapretanu nam prošlost, ostajem u dobroj nadi kako će i ova „saga“ o Gradu, baš poput pretekle žiške u pepelu davno usnulog ognjišta, uspjeti da rasplamsa dobrodošlu toplinu, makar i za zeru sretnije budućnosti našeg potomstva...

Hamica Ramić
21.05.2019.

Sa stranice Cidom – Zanimljivi detalji iz Kujundžiluka



Analizirajući stare fotografije Potkujundžiluka iz perioda od 1900-ih pa sve do 1957. g., često nailazimo na dva zanimljiva detalja koji su malo poznati čak i starijim Mostarcima, a da ne spominjem mlađi naraštaj. To su dva uzdignuta stepeništa od kojih se jedan nalazi na samom silasku od Velike tepe pa do početka Hendeka pred Starim mostom, i druge na spuštanju ulicom Kulluk do Potkujundžiluka. Otkud ta dva stepeništa tu? Kad su izgrađena? Kojim povodom? Kada su uklonjeni? Za vrijeme konzervatorskih radova na obnovi i zaštiti Starog mosta kao i cjelokupnog Starog grada (obje kule, Priječke čaršije, Hendeka, Potkujundžiluka, Male i Velike Tepe), koje su počeli još 1952., a završeni 1960. g., otkriveno je niz zanimljivosti o prošlosti ovog dijela grada. Po planu inžinjera Miloša Komadine iz 1900 godine, cijeli Potkujundžiluk se trebao nasuti i time postići horizontalnu ravan sve do Male Tepe. Malo je poznata činjenica da možemo biti zahvalni našem sugrađaninu, vlasniku objekta s trgovinom, Špiri Zecu, što Potkujundžiluk nije zatrpan cijelom svojom dužinom duboko ispod zamišljene linije plana, jer je poveo pobunu protiv toga plana. Time je bilo obustavljano dalje nasipanje. Onda je na tom mjestu nasip podzidan i napravljeno stepenište za silazak s tog novog, višeg nivoa u nasutom Hendeku, na za preko 2 metra niži Potkujundžiluk. Slično stepenište je bilo napravljeno na završetku ulice Kulluk, koje je bilo napravljeno kako bi se načinio svojevrstan most, ispod kojega je tekla odvodnja potoka Dronje, a koji se stvarao za vrijeme bujica, odvodeći tako vodu iz Suhodoline u Neretvu. Oba nasipa su uklonjena prilikom rekonstrukcije Potkujundžiluka 1960. g., a nivelacija je postignuta blagim padom, odnosno usponom.

Fotografije: zid stepeništa kod silaska s Velike tepe u Hendek, 1942. i stepenište kod hotel Evrope 1954.
(Tibor/cidom)