Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


20.05.2019.

Dok smo sjedili


by Emica

Preturajući po uspomenama zajedničkog odrastanja, dok smo bili zadubljeni u samo naše uspomene, uz žuborenje Radobolje, glasno smo se kikotali, jedna drugoj upadale u riječi, da bi kikot prerastao u grohot.Odlutale smo u djetinjstvo, preplivavale Neretvu, ponovo smo pravile svoju prvu salatu ubravši iz bašte ono što je potrebno. Kad je salata spravljena, posjedali smo na sred avlije na kaldrmu,i direktno iz valjnika (ali stvarno iz valjnika) jeli.
U sred uspomena našli su se i Ibro i Ivica Škrabar, odnekud se stanjio Božo Kulaš na biciklu i od jednog dobio zalutali kamen u glavu.Ibro se krišom sakrio u odaju nene Bajgoruše, a da to niko nije znao. Ivicu je Đurđa hitro uvela u avliju uz njeno uobičajeno:"Ivice, Ivice, 'eb'o ti pas mater, ulazi u kuću!" Policajac Božo se dao u istragu, otišao i kod Bajgorića, a nena mu samo reče: "Svi su na poslu, ovdje nema djece, ako ne vjeruješ, preberi!"-ne znajući da se baš u njenoj odaju krije krivac.Još smo jednom provozale Dijanu u drvenim kolicima, a onda smo provirile u Volodera-araluk i počele se pitati iznova ne nalazeći odgovor. Naime, čudile smo se kako je bilo moguće da u dvije osrednje sobe i povečem hodniku stanuju dvije porodice?? Jedni su imali petero djece, a drugi troje, ukupno je dvanaest duša disalo u skućenom prostoru. Ali, živjelo se, družilo, djeca se igrala, poštivao se komšiluk. Uz nostalgičan uzdah zaključismo da smo imale baš divno djetinjstvo, ispunjeno dječijim radostima, cirlikom. Po prašnjavom trotoaru smo crtale i igrale stonogu, mlađe djevojčice su vukle kutiju od cipela u kojoj je bila potpuno opremljena soba i lutka krpenjača.Po kocki je poskakivao točak od bicikla kojim su upravljali muški pomoću savijenog žičanog upravljača. Malo stariji bi se okupili i pripremali za "Cvijetno korzo"
Ašov, kramp, lopata,
pijuk i kolica,
to je radni alat
svakog omladinca.
odjekivala je Lukom njihova pjesma koju su pjevali u stroju glumeći da su u povorci pri povratku sa radne akcije Banovići-Brčko.
Prisjećali smo se svake sitnice, prepričavali dogodovštine i shvatili koliko smo bogatstvo imali u druženju, kako nam je djetinjstvo protkano zajedničkim sjećanjima. Pogled nam istovremeno pade na jednu čudnu simbiozu drveta i kamena. Interesantno, isto kao da drvo raste iz kamena ili kamen izbija iz drveta. Zajedno čine tako skladnu harmoniju koja opstaje samo kao takva.Takve su i naše najranije uspomene. Samo kao zajedničke i opstaju. Isto kao i naše prijateljstvo, stvarano našim odrastanjem.
Drage moje , Azra i Dervo, hvala vam što ste dio zajedničkih priča koje još traju.
Emica, 19.maj 2015
(facebook)

20.05.2019.

Iz materijala za knjigu „Mahla Carina u Mostaru“ – Zid u sokaku Braće Krpo


Carina je već oko 1650. godine sa svojim sokacima bila potpuno formirana od svoje četiri mahale. Još uvijek ima zidova starih 400 godina, na slici sokak Braće Krpo je nekada pripadao Memi Hodžinoj mahali, a vodio od istoimene džamije (danas na mjestu objekat Hitne pomoći) prema Donjem putu. Najuži sokak na Carini od samo 1,50 metra, što je bila minimalna širina za prolaz konja sa tovarom sijena. U nekoj bolje organizovanoj i bogatijoj državi svi ovi zidovi bi bili zaštićeni kao kulturno i historijsko naslijeđe.
(Ahmet Kurt/facebook)

20.05.2019.

Sa stranice Cidom – Džamija na Raljevini


Između kraka Radobolje i današnjeg teniskog kluba nekada davno postojala je džamija zanimljive, ali i krvave prošlosti. Još prije 1631. g. ju je dao sagraditi Ali-hodža, a po njemu je i cijela mahala, koja je u to vrijeme bila prilično naseljena, nosila ime. Mahalu je narod tek kasnije prozvao Raljevina, jer su vlasnici velikih parcela zemlje 1770-ih na tom prostoru bila braća Abdi-baša i Hasan-baša Raljevići. U prošlosti se na Raljevini nalazio i jedan kameni mostić na dva luka koji je bio poznat pod imenom Raljevića ćuprija. Prilikom regulacije ovog dijela Radobolje most je zatrpan i na njegovom mjestu je sagrađen betonski.

Fotografija: Ali hodžina (krvava) džamija na Raljevini 1920-ih
(Tibor/cidom)