Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


25.08.2018.

Knjige magične privlačnosti



(tekst koji slijedi objavljen je u „Dnevnom listu“ 16. augusta 2018. godine, autor J.S.)

Promovirane knjige „Perom i kamerom o Mostaru“ i „Stambol u Mostru“

Knjige magične privlačnosti na tragu rasvjetljvanja povijesti Mostara

Očekivalo se da će trifolijum autora Tibor Vrančić, Smail Špago i Ismail Braco Ćampara ponovo ponuditi pravi eliksir za dušu jer se dugo bave izučavanjem povijesti Mostara i Hercegovine, što se i desilo. Njihova najnovija knjiga „Perom i kamerom o Mostaru" i Vrančićeva „Stambol u Mostaru" ne samo što obogaćuju literaturu o ovom gradu, nego ujedno predstavljaju novum s obzirom da su ponudili do sada nepoznate tekstove europskih putopisaca u kojima stranci bilježe sve ono što ih je motiviralo da trajno zabilježe i time nam ostave dragocjene podatke o izgledu grada Mostara prije nekoliko vjekova, o događajima koji su se zbili za njihovog boravka, društvenim odnosima, tradiciji, etnografiji, infrastrukturi, običajima. objektima, gospodarstvu i svemu onom što je za njih predstavljalo zanimljivost.

Dosljednost tema

Svaki ispis europskih putnika namjernika sa jasnim detaljima predstavlja poveznicu kojim se dijelovi ogledala integriraju tvoreni živu sliku koja pruža vrlo precizne odgovore na dugotrajna pitanja. Očigledno je da su autori u potpunosti shvatili staru mudrost pretočena u sintagmu: „Tko ne pozna istoriju, osuđen je daje ponavlja."


O knjigama je govorio Zlatko Serdarević. publicist, novinar i kroničar Mostara, istakavši da se u ovo infernalno doba prepuno svakovrsnih devijantnostli, ponora, lutanja i beznađa, pohlepe za materijalnim. desakralizacije i sve većim udaljavanjem od duhovnih vrijednosti koje u biti predstavljaju uzvišeniji a time i svrsishodniji smisao čovjekovog bitka, poput zrake svjetlosti pojavljuju ličnosti koje upravo u istraživačkom i tragalačkom senzu pronalaze prostore za obitavanje unutrašnjeg mira nudeći ga široj javnosti u želji da i sami okušaju pronađene vrijednosti.
Prvi evokativ upućuje nas na zaključak da svi oni emaniraju dosljednost temama kojima se duže vremena bave, a upravo taj element vrlo zorno pokazuje vjernost ideji da vremenom u ogledalu prošlosti, upornim tragalačkim radom, generiranim akcentiranim osjećajem za prošlošću, vrate nekadašnji izgled Mostara i time nam pruže što jasniju sliku grada ranijih generacija.
Svaki ispis europskih putnika namjernika sa jasnim detaljima predstavlja poveznicu kojim se dijelovi ogledala integriraju tvoreći živu sliku koja pruža vrlo precizne odgovore na dugotrajna pitanja. Očigledno je da su autori u potpunosti shvatili staru mudrost pretočena u sintagmu: „Tko ne pozna istorju, osuđen je da je ponavlja."
Ove knjige su na tragu pragmatičnosti da se kroz revalorizacji vrijednosti ranijih generacija potvrdi želja za sticanjem mudrosti kako bi se pripremili za budućnost", akcentirao je Serdarević.
Nema nikakve dvojbe da panis angelicus - duhovna hrana ove trojice autora predstavlja istraživanje prošlosti ali ne u klasičnom smislu istorijske nauke nego kroz reproduciranje putopisne građe i segmentirane činjenice o detaljima koji karakteriziraju Mostar. Ovim i prethodnim njihovim izdanjima, nema sumnje, autori su osigurali mjesto u kulturnoj kronici ne samo grada Mostara nego i na širim prostorima.

Melankolija povezana s 'boljom prošlošću'

Ovakve knjige specifičnog žanra poput brevijara, zbog niza zanimljivosti i karakterističnih događaja koji su se zbili u daljoj prošlosti Mostara, komuniciraju sa najširim slojevima. Autori Vrančić, Špago i Čampara su protagonisti posebne literature prijemčljive zbog svoje patine i tajanstvenosti . Njihova mašta ili san. priviđenje, neostvariva zamisao jednom riječju himera jeste sublimirana u pokušaj vraćanja pozitivnih vrijednosti minulih vremena, od svog djetinjstva pa sve dublje unatrag, uvijek tražeći zapretenu harmoničnost zajedničkog življenja u kome je dominantno mjesto pripadalo ljudskim vrijednostima, moralu, čovjekoljublju, humanitetu, poštovanju drugog i drugačijeg. Diskurs njihovog svijeta je naoko omeđen zavičajem što nimalo ne umanjuje poslanje i rezultate istraživanja. Istorijski, najznačajnije spoznaje nastaju kad se granice krše, prevazilaze i tada se na horizontu pomaljaju nove ali ovog puta šire granice. To udaljavanje od lokalnog se upravo preko revalorizacije tekstova europskih putopisaca jer oni u suštini svojim djelom vrše interakciju i komunikaciju između građana svojih zemalja i ovdašnjih ljudi, kazao je Serdarević iznoseći kišljenje da je u analizi knjiga "perom i kamerom o Mostaru" i "Stambol u Mostaru" upravo ovo suštinska poruka i smisao njihovog opredjeljenja spisateljske aktivnosti.

Zar bi Mostar bio ovako lijep da nije ljudi poput Vrančića, Špage i Čampare koji su u svojim tekstovima imanentno istorijske arome i čudesnog sjaja, čuvaju i vraćaju duh odmičući ga od ponora provincijalnosti?

Čitajući ova štiva kod nas se stvara autorefleksija jer bivamo zarobljeni u minulo vrijeme sa svim njegovim specifičnostima, blagodetima, turbulencijama i manjkavostima. Dugotrajno vršene duboke tragalačke sonde autora u minulo vrijeme od nekoliko vijekova unazad otkrivaju nam isčezli svijet kojeg je do jučer prekrivala prašina zaborava iliideološka zasjenjenost pojedinih društvenih sistema koji su negirali sve ili gotovo sve što su stvarale prethodne generacije. Putanja tragalačkih amplituda autora, nije teško zaključiti, u neprekidnoj je uzlaznoj krivulji što znači da kontinuirana aktivnost i tragalački sens neprekidno doživljava sve impresivniji vitalitet, istakao je Serdarević, iznoseći zanimljivu konstataciju da je pojava melankolije u pravilu u pravilu povezana za bolju prošlost i možda zbog toga ove knjige predstavljaju okrijepu, duševni eliksir, ampulu koja smiruje i u čovjeku stvara izvjesnu dozu nirvane.
Kao što su predstavljeni putopisci vjerovali ili su nagonski osjećali da iskustvo drugih svijetova, a ovdje je riječ o Mostaru i Hercegovini, predstavlja pretpostavku za upoznavanje vlastitog svijeta, tako su autori ove dvije knjige željeli upoznati sebe preko pisanih tragova stranaca. Pored istorijskih činjenica koje stranci nude u svojim zapisima, također, ima dosta poetičnih pasaža u kojima eksplicitno uskrsava snoviđenje, emotivna i estetska komponenta prilikom opisa pejzaža, žanr scena ili gradskih veduta.
„Ova knjiga nam pruža podatke o galeriji fotografa bilo da je riječ o onim sa privremenim boravkom u gradu bilo majstorima koje je Mostar zarobio svojom ljepotom i u njemu su trajno ostali otvarajući fotografske ateljee po uzoru na europske. Među njima su i domaći autori, nama draga i poznata imena kao što su Anton Zimolo, Ivica Grubišić, Tošo Dabac, Zijah Zijo Kolakovlć, I. i R. Jeremić, Franjo Aničić, Dušan Knežić, Mostarac koji je 1913. godine u Briselu osvoju zlatnu medalju za svoj autoportret i drugi. Nije mi poznat bilo koji drugi rad u kome su obrađeni fotografi vezani za stvaranje u Mostaru što knjizi daje dodatnu vrijednost, naglasio je Serdarević fokusira-jući se potom na knjigu Tibora Vrančića "Stambol u Mostaru".

Vapaj i eho minulih vremena

Kazao je da je Vrančićeva knjiga "Stambol u Mostaru" koncepcijski bazirana na izboru zanimjivih tekstova brojnih recentnih autora o Mostaru, te da je na istom je tragu kao i prethodna. Konstatirao je da se, zbog evidentne ljubavi Vrančića prema Mostaru nameće jedno pitanje - zašto je Mostar bogat grad?
 Odgovor nam daje Oscar Wilde svojom mudrom izrekom postavljajući retoričko pitanje: „Tko je siromašan ako je voljen?" Zar bi Mostar bio ovako lijep i drag da nije ljudi poput Vrančića. Špage i Ćampare koji mu svojim izdanjima sa tekstovima imanentno istorijske arome i čudesnog sjaja, čuvaju i vraćaju duh odmičući ga od ponora provincljalnosti? Tibor Vrančić nas u ovoj knjizi uvjerava da nekulturi zaborava nema mjesta Jer duh nije uništen, kao što Hemnigvay poručuje da se „čovjek može uništiti ali ne i pobjediti". Za one koji se bave poviješću znana su imena povjesničara čiji su selektivni tekstovi zastupljeni u knjizi. To su: fra Nikola Lašvanin. Hamdij Kapidžić. Jusuf Mulić, Ivan Zovko. Husaga Ćišić, Martin Đurđevtć, fra Ivan Frano Jukić, fra Dominik Mandić, Matija Mažuranlć. Carl Pezz, Hivzija Hasandedlć, Robert Michael. Prokopije Ćokorilo, Joanikije Pamučina. Serafim Solaja, potvrdio je Serdarević.

Tumač duše

Knjiga je likovno obogaćena faksimilima akvarela Miodraga Milićevića sa motivima gradskih veduta. Stiče se utisak da se slike sa tekstom toliko umrežavaju da se ovo izdanje teško može zamisliti bez bilo koje od ove dvije komponente. Tekst i slika su se proželi do te mjere da žive jednom frekvencijom stvarajući kod čitatelja kompleksniji doživljaj.
Iako Vrančić nije imao nakanu da napravi antologijski izbor tekstova o Mostaru poznatih autora, književnika, putopisaca, znanstvenika ili novinara , knjiga ipak ima dodirnih točaka s takvim izdanjima. Kao tumač duše Mostara, njome doprinosi podizanju duhovnih karijatida Mostara.
Ovakve knjige mogu nastati samo u kontemplaciji o Mostaru kao osobnoj opsesivnosti i prijatnom usudu. Na njenim stranicama čujemo njegov vapaj za minulim vremenima, ali i eho tog doba kao upozorenje da ne postoji diskontinuitet vremena te da je zaborav u svakom slučaju poguban.
Promocijom je sa znatnom dozom iskustva i profesionalnosti moderirao glumac Nedžad Maksumić. dok je dijelove iz knjiga čitao Sead Đulić.
J.S.

Mostarsko ljeto 2018., kulturna manifestacija sa nizom programa iz svih grana umjetnosti, koja je počela u lipnju bliži se kraju. Promocija dvije knjige trojice koautora kao 36. sadržaj pira, u slavu umjetnosti i umjetničkog stvaralaštva, privukla je veliki broj posjetitelja

(Dnevni list)